proza

Foto: pixabay "I u svojoj nemoći i beznadnosti ja vjerujem još jedino u bratstvo suza, u to gorko more, koje puni i širi i koje će napokon spojiti rastavljene suhe obale i - preliti se, ogromno i svesilno. A okupana morem…

Na jednoj dalekoj obali, milovano sunčevim dlanom, među milionima  zrna  pijeska bilo je i jedno malo najobičnije zrno. Svejedno: sivo, žuto, žuto ili  crno. Iziđe školjka pred njega i pokloni mu se: Tebe sam izabrala između…

SAPFO JEDNI VELE: NA CRNOJ ZEMLJI... ---- Ja ipak mislim, da je najljepše ono Što ljubimo sa slutnjom u duši. ---- FRAGMENTI JABUKA SLATKA, RUMENA... Jabuka slatka, rumena stoji na…

Ako čovjek izgubi ime, živi a mrtav je. Što je čovjek bez adrese? Beskućnik, 0,1% čovjeka kraj kojeg prolaze ljudi, vrijeme, prilike. Dražen Zetić odlučio je skučiti svoje beskućne pjesme u prozi, taj plač ulice kojeg izjedaju zarezi i tek…