Izbor stihova iz svjetske poezije

100 pjesnika svijeta, prvo izdanje, Zagreb 1984.

0

 

 

SAPFO

 

JEDNI VELE: NA CRNOJ ZEMLJI…

—-

Ja ipak mislim, da je najljepše ono

Što ljubimo sa slutnjom u duši.

—-

 

FRAGMENTI

 

JABUKA SLATKA, RUMENA…

 

Jabuka slatka, rumena stoji na grani nvisokoj,

Visoka gore na najvišoj. Promakne ona u berbi.

Nije promakla, već je nisu dosegnuti mogli.

 

U PLANINI PASTIRI SU ZGAZILI

 

U planini pastiri su zgazili

Zumbul, i sada

Cvijet je ljubičast skršen na livadi,

Njemu si slična.

 

HVALA, DOŠLA SI…

 

Hvala, došla si; za tobom silno sam žudjela;

Preplavila si plamenom čežnje mi dušu svu.

Primi pozdrava koliko vremena traje tok.

 

ŠTO VIDIŠ DA IMA TA NEUKA ŽENA

 

Što vidiš da ima ta neuka žena

I zašto ti je baš ona pomutila pamet,

Kad ne zna potpasati

Svoju skupu svilenu haljinu

Nego joj skuti po prašini vuku?..

 

ANAKREONT

 

NE BJEŽI OD MENE ZATO….

 

Ne bježi od mene zato što je kosa moja sijeda,

A ti si u cvijetu mladosti.

Ne prezri moje nježne ponude!

Pogledaj,

Kako su ljiljani lijepi u vijencima

Kad su isprepleteni s ružama!

 

GAJ VALERIJE KATUL

 

Jadni Katule, ne nadaj se više.

Što misliš da je propalo, propalo je, znaj.

Dok si išao s djevojkom dražom ti od sviju,

Raskošno ti je blistao sunčev sjaj.

 

Tolike radosti ovdje proživio si s njome.

Veseo ti je bio svaki časak taj.

Sve što je ona htjela, po želji ti je bilo.

Raskošno ti je blistao sunčev sjaj.

 

Zbogom djevojko, Katul ti više nije jadan.

Što ti je bio, više ti nikad neće biti.

A ti ćeš za njim još kako zažaliti.

Otvrdnuo je Katul, ko kamen je hladan.

 

A ti, zloćo, što ti osta od života?

Drugome nećeš biti što si bila meni.

Koga ćeš sada voljeti, kome ćeš draganom biti?

Koga ćeš ljubiti, čije ćeš usne gristi.

 

A ti, Katule, samo odlučno, stvrdni se, okameni.

 

JESENSKI PLODOVI

 

Jesen obilne plodove daje. Tad grozdovi slatki

Zore visoko na prisojnim brežuljcima, dok se u domu

O vrat starijih mila vješaju djeca i poljupce traže.

 

IMRU ‘L-KAJS

—-

Povedoh je, a ona za nama je vukla hodeći

Veo svoj svileni, tragove u pijesku brišući…

—-

 

MAN’ JŌŠŪ

 

Na proljetnu sam

Došao livadu da

Berem ljubice –

No bje tako lijepo:

Ostadoh da prenoćim.

 

HITOMARO

 

Jesu li nekad

Ljudi, što tu življahu,

Baš kao i ja,

Čeznući za ljubljenom

Tako teško usnuli?

Ne, nije tako

Danas isto s ljudima.

Ta naši stari

Uzdignutim glasom su

Još i gorko plakali.

 

AKAHITO

 

Valjani ljudi

U časni odoše lov,

A lijepe gospe

Rujne podsuknje vuku

Niz čisti morski žal.

Svojemu bratu

Pokazati sam htio

Bijeli šljivin cvijet,

Al cvijet to nije bio –

Samo je pao snijeg.

 

AKAHITO

 

U cvatu divnom kad bi na visinama

Trešnja, ko sada, uvijek stajala,

Ne bismo ljubili nježnu ljepotu njenu

Ko sada, kad u proljeće tek cvate!

 

JAKAMOČI

 

Kada veče pada i magla se spušta

Jednolično po sivom moru.

I kada ždralovi, umorna glasa,

Klikću po tami: tužna jeka:

Na domovinu mislim s gorkom tugom.

 

JAKAMOČI

 

Kako su tužni

Ti susreti u snima!

Naglo se budiš,

U mrak, tapkajuć, zuriš –

Ruka dotiče tminu.

 

OKURA

 

NEPOZNATI

 

Doći ću noćas u posjetu

Samo u tvojemu snu:

Nitko me vidjeti neće, al ipak –

Za svaki slučaj vrata otključaj.

 

AMARUKA

 

ZAŠTO NISAM ZAGRLILA VRAT MUŽU….

 

«Zašto nisam zagrlila vrat mužu svojem, ja luda?

Zašto mi je, dok me je ljubio, u grlu zapela riječ?

Nit ga gledam, nit mu što kažem!» – razmišljala je tako

Noseći jad u srcu žena kad je mužu zavoljela svog.

 

TIHO, POLAKO DIGLA SE ŽENA…

 

Tiho, polako digla se žena, k ložnici prišla mužu,

Dugo ga gleda, promatra. A on se pretvara da spava.

Ona misli da zacijelo spava, bradato lice mu ljubi.

On se nasmije, dugo je cjeliva svu od stida rumenu.

 

OMAR HAJJAM

 

KAD SE PLAVA LJUBICA

 

Kad se plava ljubica u bašči previja,

A jutarnji lahor ružicu razvija –

Mudar je, tko s dragom prebijelih grudi

Pije vino – i čaše o kamen razbija!

 

DIETMAR VON AIST

 

– Spavaš li, dragi, kojega ljubim?

Jao, došla je da nas budi

Jedna predivna ptica mala,

Tu je na grani lipovoj stala.

– Ja u san slatku utonuh posve,

A ti me, mila, u sedlo zoveš.

Znam da užitka nema bez straha;

Moram te slušati, o moja draga.

Tada suze obliše damu:

– Ti ideš, mene ostavljaš samu.

Hoćeš li opet natrag mi doći,

Ti što mi radost sa sobom nosiš?

 

HAFIZ 

 

ŽENA

 

Ruža nije lijepa, ako uz cvjetove njene

Nema umilnog lica drage voljene žene.

Bez opojna pića, bez dobrog starog vina

Ni proljeće ne vrijedi ni njegova milina.

I nebo ti je pusto, i sva je bašta pusta

Ako nema poljupca s toplih, rumenih usta.

I na svijetu ti, brate, nema tužnije stvari

Nego gledati dragu kad se u licu žari,

Kada se u njoj tajno ljubavna vatra budi,

A ne brati poljupce, ne milovat joj grudi.

I ples vitkog čempresa i umilnost ruže,

Ako nema ljubavi, što mogu da ti pruže?

I sva svjetlost uma, pa i mudrost sama,

Bez svjetlosti i ljubavi nisu nego tama.

Divna je ljepota pjesme, ruže, vina,

No kad nema žene sve je to praznina.

 

LOPE DE VEGA

 

CRNKA

 

Bijela sam vam bila ja,

A kad žetva započela,

Na suncu sam pocrnjela.

Ja sam bijela bila, znam,

Prije, kada nisam žela,

Ali sunce nije dalo

Da i dalje bude bijela

Ova vatra moga tijela.

U svanuću mog života

Kao ljiljan bijah bijela,

Ali me sunce ogrijalo

I tako sam pocrnjela.

 

WILLIAM SHAKESPEARE

 

29.

Jer tvoja ljubav tako blago šalje

Da ne da mi se mijenjat niti s kraljem.

 

JOHANN WOLFGANG GOETHE

 

PRED SUDOM

 

S kime sam zanijela, neću vam reći,

Ma umrla ovoga trena.

Vi pljujte na pod: gledaj ti kurve! –

A ipak sam čestita žena.

S kime se ljubim, neću vam reći.

Drag mi je, divan je za me,

Nosi li zlatan lanac o vratu

Il samo šešir od slame.

Pa ako već mora biti sramote,

Ponijet ću sama sve jade.

Ja njega znam, on mene zna,

A bog nas oboje znade.

Mira mi dajte, gospodine suče!

Jednako, župniče, i vi!

Dijete je moje i ostat će moje,

Od mojih će ruku da živi!

 

FRIEDRICH HOLDERLIN

 

NEUFFERU

Prijatelju! ja ne poznajem sebe

ja nikada ne poznajem čovjeka.

 

GEORGE BYRON

 

KAD SMO NAS DVOJE

 

Kad smo nas dvoje

Suzni, u muku,

Dok srca zlo je,

Pružali ruku,

Hladan tvoj lik bje tad,

Za ovu bol i jad

To bješe znak.

Jutarnja rosa ta

Nad čelom krutim –

Bje mi ko slutnja zla

Tog što sad ćutim.

Zakletve ne postoje,

I loš te prati glas:

Ja čujem ime tvoje,

I sram me u taj čas.

Kad spomenu ti ime,

Za mene to je pako;

Sav stresem se od zime –

Zašto si mila tako?

Ne znaju da sa te znao,

Bolje nego drugi netko: –

Duboko će biti mi žao,

Duboko, da bih ti reko.

Mi smo se sreli tajno -.

Tugujem u tišini,

Jer srce ti ne ljubi trajno,

Jer duša tvoja hini.

Ako te sretnem kada

Nakon godina svih,

Čim ću te pozdraviti tada?

Suzama, nijem i tih.

 

HEINRICH HEINE

 

AZRA

 

Svakog dana šetala se

Sultanova kćerka divna,

U suton kraj šedrvana,

Gdje žubore bijele vode.

Svakog dana rob je mladi

Stajao kraj šedrvana,

Gdje žubore bijele vode:

Svakog dana bivo bljeđi.

Jedne večeri mu mlada

Sultanija naglo priđe:

«Tvoje ime hoću znati,

I otkud si, kojeg roda».

«Muhamed je moje ime.

Moj zavičaj žarki Jemen.

Od roda sam onih Azra

Koji umiru kad ljube.»

 

MIHAIL LJERMONTOV

 

TRENUTAK SMO ZAJEDNO BILI

 

Trenutak smo zajedno bili,

No vječnost je ništetna pred njim!

U poljubac čuvstva smo slili

I spalili poljupcem jednim.

Zbogom! Jer ljubimo kratko

Čemu da tuga te steže!

Razdijelit se ne bje nam lako,

No sastat se bilo bi teže!

 

RABINDRANATH  THAKUR

 

IZ VRTLARA

 

49.

Držim joj ruke, grlim je i tražim

Da poljupcima opljačkam njen smijeh,

U naručju da otmem njene draži,

Da ispijem joj oči, tamne kao grijeh.

Ah, tko da nebu plavetnilo uzme?

Ljepotu mi se ugrabiti htjelo,

Al izmeđ ruku ona mi ispuzne,

U rukama mi osta samo tijelo.

Gdje je ljepota? Gdje je njezin svijet?

Vraćam se opet, prevaren i smožden.

Ah, kako tijelom da dotaknem cvijet

Što samo duh ga dotaknuti može?

 

18.

Ne, nije tvoje da otvaraš pupoljak u cvijet!

Tresi ga, trgaj, tuci, van je tvoje moći

Da pupoljak procvjeta.

Tvoj dodir ga kalja, ti mu latice trgaš

Rasiplješ ih u blato.

Ali ne rađaju se boje, nema mirisa.

Ne, nije tvoje da otvaraš pupoljak u cvijet!

Onaj na kojem je da pupoljak otvara

Čini to jednostavno.

Samo ga pogleda i životni sokovi

Poteku njegovim žilama.

Samo dahne, cvijet raskrili krila,

Zaleprša na vjetru.

Boje prokuljaju ko vrutak iz srca, miris

Odaje najslađe tajne.

Onaj na kojem je da pupoljak otvara

Čini to jednostavno.

 

RUBEN DARIO

 

… u vazi napuštenoj umire jedan cvijet.

 

PABLO NERUDA

 

LJUBAVNA PJESMA

 

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

 

Napisati na primjer: «Noć je puna zvijezda,

Trepere modre zvijezde u daljini.»

 

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

 

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.

 

U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju.

Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

 

Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio.

Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči.

 

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.

 

Slušati beskrajnu  noć, bez nje još beskrajniju.

I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

 

Nije važno, što je moja ljubav nije mogla zadržati.

Noć je zvjezdovita i ona nije uz mene.

 

I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.

Moja je duša nespokojna, što ju je izgubila.

 

Kao da je hoće približiti moj pogled je ište.

Moje srce je ište, a ona nije uz mene.

 

Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.

Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

 

Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.

Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.

 

Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.

Njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne oči.

 

Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.

Tako je kratka ljubav, a tako pust je zaborav.

 

Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,

Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

 

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,

I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.

 

IVO KOZARČANIN 

 

PRED KIŠU 

 

Čuj žalostivi govor kiše u lišću javora u mraku.

Ti, koji si sve izgubio, koga čekaš pod

prozorom, za kojim nikoga nema? Kisne

šešir zaboravljen na grani. Ti, koji, misliš, da sve znaš,

zar zbilja ne znaš, da vrijeme već odavno

stoji na istom mjestu? Voda šumi.

Vlažnim tabanima kiša ide preko svega,

što je bilo. Za uglom, u noći, samo,

čeka te tvoje djetinjstvo. Možda jedino

pregršt trešanja da ubereš u voćnjaku

tuđem? Ili da se zakitiš ivančicama?

Ostavi ruku na stolu, svu večer kiša pada.

Tko ti je to obećao, da ćeš biti sretan?

 

STOJAN VUČIĆEV

 

PONORNICA

 

Ležim ispod sebe, iznad mene nemoć

Ali svemoć zemlje ne smijem ni reći

Ponornica huči u meni od nekoć

Kažem li joj ime namah ću poteći

Gledam iznad sebe: ponad mene nebo

Vidi li ga onaj odozgo kroz mene

Treba li mi nešto ja bih sebe trebo

I u sebi mene, samo mene mene

Zaplele se riječi u meni ko trave

I po svakoj vlati jedna zvijezda gmiže

Jurim uzduž zviježđa, smalašavam od strave

Ja najbrži trkač što sebe ne stiže

 

Vičem sebi stani, gledam gore stoji

Svemir hladni; vlati, šume vlati

Nebo uvijek iste srebrnjake broji

Ko da nečim može zemlju da mi plati

Ležim ispod voćke, zri nemoć na grani

Različit sam odmah čim rukama mahnem

Naginjem se u se: ponornica vani

Gle ponire gore, ja ispod nje sahnem

I trunem pod sobom, iznad mene nebo

Vidi li ga onaj odozgo kraj mene

Treba li mi nešto ja bih sebe trebo

I u sebi mene, samo mene mene

 

IVO KOZARČANIN

 

MRTVE OČI

 

Nisi sam, za tobom djetelina tuguje.

 

U KRILU ŽENE

 

Čini mi se: tihe su noćas žudnje kroz rosnu travu.

 

INTIMA

 

Kako bi dobro bilo zaboraviti

Utisnuto svoje lice u zrcalo vode…

 

UTJEHA

 

Lažu,

Koji kažu, da je tako moralo biti. Jesen će proći,

Brzo će umrijeti mladost.

 

LJUBO WIESNER

 

PJESMA

 

Htio bih umrijeti i ko plava sjenka otići za njima.

 

VLADIMIR NAZOR

 

ŠUMA SPAVA

 

Koritu je na rub nijema sjena sjela

Pa u miru gluhe zvonke kaplje broji.

 

MASLINA

… ulje joj vonja po maslinama mog oca..

 

ZRIKAVAC

Na koncertu noćnih zrikavaca…

Siva, vlažna, s mrtvim zrikavcem na dlanu..

 

 

 

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.