Krepost nije u tome da ja neću ogovarati danas, nego je krepost da ja uvijek govorim dobro o ljudima koje poznajem. Nije krepost u tome da ja više ne kradem. Ne! Nego, u tome da dajem drugim ljudima, da ih darujem, da ih volim, da sam velikodušan. Nije krepost u tome, dakle, da se borim protiv kukavičluka i straha, nego u tome da u sebi što potpunije uvježbam hrabrost i odvažnost.
Prema tome, treba razlikovati bijeg od grijeha, čuvanje od grešne prigode i krepost. Krepost je novo tkivo našeg bića. To je duhovna snaga, karakter, sposobnost da uvijek misliš, govoriš i činiš dobro. Tako se zdravlje duha konvertira i na zdravlje tijela i psihe.
Krepost je moć. Tko je krepostan taj je sposoban vladati drugima i vladati svijetom. Krepost je vlast nad grijehom, nad zlom, nad svime što razara čovjeka, nad svim bolestima i nad smrću. Zato, krepostan čovjek vlada nad zlim ljudima, jer on je jači od njih.
Biti krepostan znači: imati snagu protiv svakog zla
Krepostan čovjek vlada nad svim zlim silama, njemu ništa ne može ni đavao, niti bilo koje zavođenje.
Krepostan čovjek je zato čovjek koji je sposoban biti na vlasti. Zbog toga bi vlastodršci trebali, prvenstveno, biti kreposni ljudi. Ako su oni grešni i ako oni lako upadaju u grijeh, ako oni vrlo brzo budu zavedeni raznim užicima i zadovoljstvima, onda ih treba smijeniti, jer će uništiti narod, sebe i vlast.
Samo krepostan čovjek može biti nositelj vlasti, jer biti krepostan znači: imati snagu protiv svakog zla. Biti imun protiv svakog užitka koji te uvodi u zlo. Biti imun protiv korupcije. Protiv negativnog gledanja, protiv sugestije na zlo. Zato je potrebno svakodnevno izgrađivati krepost.
Krepost se izgrađuje na dva načina. Prvi način je vježbanje da se stalno odričeš negativnog, a drugi, još važniji, da se uvježbavaš u dobru.