28. kolovoza 1917, prikazanje u kinu Metropol (današnji Zagreb) prvi hrvatski igrani film, komedija u dva čina Breko u Zagrebu, o provincijskom trgovcu na službenom putovanju i njegovim galantnim pustolovinama koje ne prolaze nekažnjeno!
… Usred ljeta 1917. godine zbio se u Zagrebu događaj koji nije imao nikakve veze sa svjetskim ratnim zbivanjima, vijestima s fronte i ratnim nedaćama, ali je snažno odjeknuo među njegovim građanima. Bilo je to snimanje prvog hrvatskog igranog filma Breko u Zagrebu čija je premijera održana prije sedamdeset godina, ljetne večeri 28. kolovoza 1917. godine u kinu Metropol (koji se nalazio na mjestu današnjeg kina Zagreb).
Sjećajući se toga događaja, kao njegov neposredni sudionik, redatelj i snimatelj Oktavijan Miletić (umro je 17. kolovoza o. g.) piše u jednom članku: ’’Onaj tko to nije doživio, teško može zamisliti kakav je snažan dojam tada predstavljala već sama pojava filma, a tek sudjelovanje u snimanju… Doživljaj je bio jednak šoku. U našem kasnijem tehničkom i elektronskom dobu ni radio ni televizija nisu proizveli tako snažan dojam.” Zagreb je 1917. godine imao šest stalnih kinematografa s redovitim kino-programom, a te su godine osnovana i dva prva domaća filmska poduzeća za proizvodnju filmova – Croatia i Thalia.
U želji da što prije izađe pred publiku s domaćim filmom, Croatia je već prije službene registracije tvrtke obavila sve pripreme i na zagrebačkim ulicama počela snimati prvi igrani film. U ekipi su bili tada najpopularniji zagrebački kazališni glumci (a i producenti, osnivači Croatije, bili su vezani za kazalište: Julije Bergman bio je glavni tajnik Zemaljskog hrvatskog kazališta u Zagrebu 1915. i 1916. godine, a drugi suosnivač, Hamilkar Bošković, obavljao je tu dužnost upravo 1917. godine). Prema podacima tadašnjeg tiska (a to su ujedno i jedini autentični podaci o tom filmu), scenarist i redatelj filma bio je popularni zagrebački komičar Arnošt Grund koji je glumio i glavnu ulogu Breka u filmu.
Taj glumac, porijeklom iz Češke, došao je u Zagreb 1895. godine na nagovor Stjepana Miletića i ostao do smrti. Bio je glumac, redatelj, prevodilac i pisac kazališnih komada (neki autori pretpostavljaju da je i scenarij prvog hrvatskog igranog filma preradba Grundove komedije Alaj su nas nasamarili, koja je u kazalištu izvođena 1912. godine, a glavni lik komada također se zove Breko). U kazalištu je Grund nastupao kao buffo-tenor, komičar i mimičar u operama i operetama, lakrdijama i komedijama. Ivan Bartovski, u Večernjem listu 1966. godine, piše o tom izvanrednom komičaru: ’’Stari ljubitelji kazališta koji su gledali njegove uloge kažu da je poslije njega bilo dobrih komičara, ali ne takvih kao stoje bio Grund.”
Uz Amošta Grunda, u filmu nastupaju jednako popularni glumci: komičar Stjepan Bojničić, prvakinja opere Irma Polak, Tonka Savić i drugi. Jedino je snimatelj filma (o kojem nema dovoljno podataka) pozvan iz Beča. Bio je to stanoviti inž. Klein koji je u Zagrebu bio poznat kao Breitner, po prezimenu svoje žene, iza kojeg se krio da bi izbjegao služenje vojske. Prema sjećanju suvremenika, taje filmska komedija priča o trgovcu Breku koji dolazi iz provincije u Zagreb gdje bi želio doživjeti galantnu pustolovinu. Ovdje upoznaje operetnu divu (koju glumi Irma Polak) i provodi se s njom. Zajedno posjećuju lokale, Gospodarićevo kupalište na San, draguljarnice… No, netko anonimnim pismom obavještava Brekovu ženu (glumi je Tonka Savić) što se događa s njezinim mužem, pa ona dolazi u Zagreb i napravi scenu u kavani.
Film završava scenom u stilu tadašnjih komedija: prskanjem soda-vode iz sifona po akterima komedije. Film je sniman u kući Stjepana Miletića na Juijevskoj 29 floš jedna veza s kazalištem), na savskom kupalištu, u draguljarnici u Jurišićevoj ulici i na tadašnjem Jelačić placu, u Narodnoj kavani. Atmosferu s tih snimanja dočaravaju napisi iz tadašnjih novina.
Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=1I5hF1xZWsY
Hrvatska kinematografija seže u same početke filmske umjetnosti i tehnologije. Film se na hrvatskom tlu pojavio se nešto manje od godinu dana nakon prvih pariških projekcija braće Lumière: 8. listopada 1896. u Zagrebu je održana prva filmska projekcija (u zgradi Kola gdje su oglašavali „kinematograf“ kao „Edisonov ideal“), a na repertoaru su bili upravo filmovi Lumièrovih.
Prva domaća produkcijska kompanija bila je Croatia koja je 1917. proizvela prvi hrvatski igrani film Brcko u Zagrebu Arnošta Grunda. Taj je film na žalost izgubljen, kao i sva ostala igrana ostvarenja nastala u Hrvatskoj u razdoblju između dva svjetska rata.
Tijekom Drugog svjetskog rata, u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, u okviru državne produkcijske kuće Hrvatski slikopis, pokreće se sustavna proizvodnja namjenskih, uglavnom ideološko-promidžbenih filmova, među kojima određene kreativne dosege postiže dugometražni dokumentarni film Straža na Drini skupine autora, nagrađen na venecijanskom festivalu.
Hrvatski slikopis 1944. proizvodi i najstariji sačuvani domaći dugometražni igrani film Lisinski, o istoimenom hrvatskom skladatelju iz sredine 19. stoljeća, kojeg je režirao Oktavijan Miletić. Ivan Flod i Josip Majer prvi prekidaju s apolitičnošću hrvatskih filmskih časopisa, te donose niz kritika o njemačkom filmu, koji se po njihovom mišljenju stavlja u službu nacionalsocijalizma, oni kritiziraju i položaj Židova u njemačkom slikopisju, te donose vijesti o odlasku njemačkih glumaca i redatelja iz Njemačkog Reicha.
Zagrebački Jugoslavenski film-kurir navodi u travnju 1933., da su hrvatska poduzeća namjerno bojkotirala njemačke filmove, kako publika reagira na pojavljivanje Hitlera u žurnalima, pa su vlasnici kinematografa prisiljeni takve scene izrezivati iz filmova.
Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=Llu9REV6jTo