Zašto biskupi u Čileu podupiru prosvjednike?

Trenutno stanje u Čileu je vrlo dramatično no, nažalost, čini se kako je Crkva stala na pogrešnu stranu u ovom sukobu, na što ukazuje članak objavljen u The New American. 

Čileanska biskupska konferencija podupire zahtjeve prosvjednika vezane uz novi čileanski ustav- dok ti prosvjednici istodobno kradu, pljačkaju, pale i oskvrnjuju katoličke crkve širom zemlje.

Čileanci su prošlog mjeseca gledali kako im zemlju pustoši mala skupina revolucionara, koju podržavaju mediji, Ujedinjeni narodi i strane međunarodne sile. Cilj im je uništiti pravni sustav zemlje i uspostaviti komunističku tiraniju sličnu onoj u Venezueli i Kubi.

U svojim prosvjednima okupljena rulja je opljačkala crkve, uklonivši klupe i druga umjetnička djela koja su zatim spalili na hrpi. Čak su zapalili i nekada prekrasnu Iglesia de la Vera Cruz (Crkvu pravog križa) u Santiagu, gdje se časti komadić orginalnog križa na kojem je Krist raspet. Srećom, iveri su spašeni od plamena.

Međutim, slike Djevice Marije nisu bile te sreće. Nekoliko je oskvrnavljeno zajedno sa crkvenom zgradom, po kojima su vandali sprejom išarali sotonske pentagrame. Hostije, za koje katolici vjeruju da su tijelo, krv, duša i božanstvo Isusa Krista nakon posvećenja, također su odnesene i pogažene. Uništeni su i kipovi katoličkih svećenika, koji su prethodno bili javno izloženi na ulicama.

Moglo bi se očekivati da će se katoličko stanovništvo Čilea mobilizirati kako bi obranili svoje povjesne i vjerske simbole, svoja mjesta bogoslužja te kako bi spriječili činjenje dodatnog svetogrđa. Nažalost, to se nije dogodilo. Zašto?

Objašnjenje je jednostavno: Katolička crkva u Čileu i drugdje širom Latinske Amerike snažno je infiltrirana sljedbenicima teologije oslobođenje. Ti marksistički svećenici hvale revoluciju na ulicama i čak nude korištenje crkvenih prostora za mjesta okupljanja revolucionarnih skupina, koje nastoje uništiti ustavni i pravni poredak zemlje.

Na primjer, Celestino Aós Braco, kojeg je papa Franjo imenovao privremenim nadbiskupom Santiaga nakon velike krize u Katoličkoj crkvi u Čileu, zauzeo je isti stav prema novim ustavnim promjenama kao i prosvjednici, samo nekoliko tjedana prije nego što je sporazum o promjeni ustava zemlje potpisan u Nacionalnom kongresu u Čileu.

 Nadbiskup Aós Braco je zapravo podržavao revoluciju. Dakle, unatoč svim terorističkim djelima, prosvjednike je u njihovim zahtjevima za promjenom čileanskog ustava, uz otvorenu podršku Komunističke partije Čilea, Socijalističke partije Čilea i drugih socijalističkih skupina, podržao i sam nadbiskup Santiaga Aós Braco, navodeći da je novi ustav potreban kako bi se zaštitili životi nerođene djece. Međutim, s obzirom na snage koje stoje iza prosvjeda i njihove namjere vezane uz novi ustav, naivno je vjerovati da bi bilo kakav novi nacrt zakona koji bi oni predložili sadržavao takvu zaštitu za nerođene.

Istog dana kada je Aós Braco javno obznanio svoju podršku promjeni ustava od strane oporbe, napadnuta je prva Katolička crkva smještena u aveniji Vicuña Mackena. I kakva je bila njegova reakcija na ovaj napad? Umanjio je njegov značaj, jednostavno izjavljujući da je najvažnije da ljudski životi nisu ugroženi.

Nažalost, nije sam. Čileanska biskupska konferencija je 15. studenoga dala izjavu u kojoj izražava svoju podršku revoluciji zbog nezadovoljstva trenutnim ustavom, zalažući se za promicanje njegovih izmjena koje bi trebale izraditi “društvene udruge”, a ne političke stranke.

Štoviše, Konferencija biskupa izdala je još jedno priopćenje od strane Nacionalne komisije za pravdu i mir, u kojem su opet jasno podržali revoluciju i marginalizirali nedavne napade na katoličke crkve naglašavajući brigu za siromašne. Ironično je da će siromašni najviše stradati ako u Čileu pobjedi marksistička opcija.

Izvor