U životu je potrebno, ponekad je od presudne važnosti, napraviti inventuru. Otići u podrum i potkrovlje svog života. Nanovo uzeti u ruke svaku stvar (osjećaji i sjećanja), koju smo tamo spremili u nekom trenutku, svojevoljno ili “da je se riješimo”, obrisati pažljivo prašinu s nje i na svijetlu je nanovo razgledati.
To može biti bolno, jer mnoge stvari iz naše prošlosti nisu lijepe. Što zbog naše krivnje, što zbog krivnje drugih. No, baš zbog toga što smo mnoge stvari spremali i bacali u podrum ili u potkrovlje bez da smo ih sagledali pod svijetlom istine, dajući im brzinska, neprovjerena i lažna značenja, one nas mogu kočiti svojim lažnim značenjem u našem sadašnjem životu i tako utjecati na našu budućnost. Ali i budućnost naših bližnjih.
A događa se, i to često, da naši strahovi, traume, nepravde, krivnje, sjećanja i osjećaji koje smo potisnuli u podrum il’ potkrovlje, izađu na vidjelo kada smo na vrhuncu karijera, kada nam je “sve super” zapravo. Pa tako nemali broj puta možete vidjeti primjere da se odjednom npr. raspadaju “savršeni brakovi”. Muž našao ljubavnicu, žena našla ljubavnika i sve se uruši i promatraču ništa nije jasno. Kako? Zašto? Pa izgledali su tako sretni i savršeni? Tako su se voljeli? Pa sve imaju?
Osim toga, po onoj staroj izreci, “sve kad-tad dođe na naplatu” i to baš u najnezgodnije vrijeme kad smo slabi, kad smo preslabi da zanemarimo i potisnemo njihove glasove, ponekad i krikove, koji dopiru iz podruma il’ potkrovlja našeg bića il’ kad se opustimo i olabavimo svoje psihološke barijere kojima se štitimo od navedenog.
A događa se, i to često, da naši strahovi, traume, nepravde, krivnje, sjećanja i osjećaji koje smo potisnuli u podrum il’ potkrovlje, izađu na vidjelo kada smo na vrhuncu karijera, kada nam je “sve super” zapravo. Pa tako nemali broj puta možete vidjeti primjere da se odjednom npr. raspadaju “savršeni brakovi”. Muž našao ljubavnicu, žena našla ljubavnika i sve se uruši i promatraču ništa nije jasno. Kako? Zašto? Pa izgledali su tako sretni i savršeni? Tako su se voljeli? Pa sve imaju?
No, kad biste razgovarali s tim osobama, uvidjeli biste upravo ono o čemu pišem – tisuće sitnih stvari potisnutih i skrivenih u podrumima ili potkrovljima njihova života s kojima se nisu suočili, sagledali ih pod svjetlom istine, pomirili se s njima ili ispravili greške na koje su ih te stvari upozoravale. Zato takve osobe najčešće ni same ne znaju zašto su si uništili brak i obitelj!? Kažu – ne znam zašto sam to učinio? Čude se sami sebi!
I u pravu su! Ne znaju, jer čovjek u svom egoizmu ne želi znati neugodnu istinu o sebi! Zato kad god možemo, bježimo od istine, no dođe vrijeme kada se istina više ne može ušutkati i ne želi se dati ušutkati! Želi da joj se isplati i posljednji novčić u obliku priznanja pogrešaka, priznanja njihova postojanja, opraštanja sebi i drugima…
Zato ljubavnica, ljubavnik, alkohol, kocka, droga, pretjerani aktivizam, bezobzirno zgrtanje moći i bogatstva… nisu ništa drugo nego bijeg od sebe, bijeg od istine o sebi koja je bolna. Bijeg od trauma, potisnutih frustracija, pretrpljenih nepravdi, bijesa, strahova, vlastitih pogrešaka…
Kako taj bijeg završava? Ako se čovjek ne suoči sa samim sobom, bijeg završava u močvari sa živim pijeskom iz kojeg se je jako teško izvući. Sam nikako. Samo uz pomoć bližnjih i Boga. Uz pomoć ljubavi.
Ljubav je jedina kadra izvući čovjeka iz svakog gliba u kojem se nađe i jedini je istinski učinkovit alat za suočavanje s istinom o sebi. Nema inventure života bez ljubavi!
Naravno, pod ljubavlju mislim na svaki oblik samo/pomoći, od svakodnevnog preispitivanja savjesti, običnog razgovora s prijateljima do pomoći stručnih osoba ako je to potrebno. Najvažnije je prestati bježati od istine o sebi i priznati si postojanje problema. Rješenja uvijek postoje!