‘Zašto sam pobjegao iz Hrvatske’: Ispovijest o fotografijama Tolušića, Đakiću, Pripuzu i prijetnjama

Bivši dugogodišnji vođa navijačke udruge Hrvatske nogometne reprezentacije “Uvijek vjerni” Kruno Grlević već je nekoliko mjeseci izvan Hrvatske nakon što je počeo dobivati prijetnje smrću.

Iako su mediji o njemu najviše pisali u takozvanoj aferi ‘špic papak’ kada su u javnost procurile fotografije bivšega ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića u društvu prostitutke, problemi su zapravo počeli još puno prije.

I, da, pitanje je na mjestu – ako je SOA utvrdila da su fotografije montirane, a za to su znali i premijer i urednik Nacionala, zašto su objavljene? Jelinić je svojedobno objavu fotografija pravdao ‘interesom javnosti’. No, u čijem je interesu doista bilo objaviti lažne fotografije, nije poznato.

‘Završit ćeš u zatvoru. Nema ti pomoći… A možda i nešto gore od toga’

“Mediji su tada prokazivali mene i mog prijatelja Claudea Jambrušića da smo željeli smjestiti ministru zbog poticaja koje je srezao Jambrušiću. Koliko mi je poznato, čak suGrgo P., Goran Hajduković zvani Čupko (bivši vođa BBB-a koji je u travnju ‘pao’ sa 170 kilograma marihuane – op. a.), Ante Gugo iz HDZ-a i Krešimir Knežević (jedan od Jambrušićevih partnera u spornom biznisu – op. a.) u tužiteljstvu svjedočili protiv mene i Claudea da smo fotografije dali izraditi i da sam ih imao već šest mjeseci. Zašto to onda prije nisu prijavili?”, nastavlja Grlević.

“Taj pritisak medija više nisam mogao podnositi. U cijeloj priči ispao sam glavni negativac. Tada sam otišao u Bruxelles. Ondje sam dobio poziv od prijatelja da me treba Ilija P. s kojim nisam razgovarao dvije godine. Poznajem ga jako dugo, no nakon jedne svađe nismo razgovarali dvije godine. Nazvao sam ga, a on mi je rekao da dođem u Hrvatsku da bi Zoran Pripuz htio porazgovarati sa mnom vezano uz slike. Rekao sam da ne vidim razloga za taj razgovor. Nakon toga slijedili su ponovni pozivi i Ilija me pitao tko mi je odvjetnik iako je znao. Odgovorio sam mu da mi je odvjetnica gospođa Sloković. Na to mi je rekao: ‘To je sve ništa. Završit ćeš u zatvoru. Vjeruj mi, nema ti pomoći. Dođi na razgovor jer loše će završiti. Dobit ćeš teške robije, a možda i nešto gore’. To nisu bile Ilijine riječi, samo je prenosio poruku. Iz Bruxellesa sam otišao u Beograd i tada su pozivi bili smireniji: ‘Hajde, dođi, porazgovaraj i sve će biti O.K’.

‘Ne smijete više s*at po ministru’

Ja sam odlučio nazvati policiju i nakon nekoliko dana našao sam se s dvojicom istražitelja na Bajakovu. Dogovorili smo moj povratak u Zagreb. U međuvremenu su mi stizale poruke od Berislava Jelinića da se trebamo vidjeti jer je bio na zanimljivom sastanku i da će me spojiti s ljudima iz SOA-e. Sve sam odbio. 

Vratio sam se u Zagreb, a već idući dan slijedila je pretraga mog stana i kuće te moje privođenje. Nakon cjelodnevnog ispitivanja pušten sam na slobodu. U iskazu nisam spominjao Pripuza, Iliju i još neke ljude koji su me kontaktirali, a to je bilo u dogovoru s istražiteljima s obzirom na to da obrađuju još slučajeva koji su na neki način povezani s ovim. Tada su pozivi postali intenzivniji. Nikome nisam vjerovao. Našao sam se s Ilijom, a zbog vlastite sigurnosti i vjerodostojnosti, snimio sam taj razgovor. Razgovor je počeo riječima: ‘Ne smijete više s*ati po ministru. Neće ti biti ništa, ali ćeš možda morati u bijeg’. Ilija se trudio biti fin iako smo bili jako posvađani. No on je dobio zadatak da me dovede k Pripuzu i to mu je bilo jedino bitno. Osim toga, on je Pripuzov dužnik jer mu je upravo Pripuz pomogao u jednoj dosta teškoj situaciji kad je njemu bliska osoba trebala završiti u zatvoru, a njih dvojica se poznaju od djetinjstva jer su zajedno odrasli na Rudešu”, tvrdi Grlević. 

(op.a. redakciji je poznato o kome se radi, ali zbog sigurnosti pojedinih osoba, identitete nećemo iznositi u javnost)

“U međuvremenu sam obavio sastanak s istražiteljima PNUSKOK-a, ispričao sam im sve. Čuo sam se i s Berom Jelinićem. Došao je k meni u stan i prva rečenica je glasila: Bio sam kod Zorana Pripuza i prvo što me pitao je bilo ‘Gdje ti je Kruno?’. Bero mu je rekao da sam negdje vani, a Pripuz mu je na to rekao da je bolje da si sam pucam u glavu nego da to učine oni. Rekao sam mu kako su me dosad zvali mnogo puta da dođem na sastanak u Plazu. Na kraju sam ga upitao: ‘Evo, ovo su ti strašne stvari, direktna poveznica organiziranog kriminala i visoke politike. Zašto to ne staviš u novine? Lijepa naslovnica bi bila’. Kazao je da bi mu pucali u glavu. Iako je Bero tada rekao da bježim iz zemlje, iz Europe, prema Americi jer ovo nije dobro za mene, nisam pobjegao. Na kraju mi je rekao da je razgovarao s ljudima iz SOA-e koji su rekli za mene da sam jedan od glavnih organizatora prostitucije u Belgiji, i da se družim s ljudima koji su jedni od najvećih narkotrafikanata (preprodavača droge) u Europi. Bio sam u šoku.

Idući dan Bero je inzistirao da se nađem s njegovim prijateljem iz DORH-a. Naravno da do tog sastanka nikada nije došlo. No, zato je Bero ‘muški’ odradio svoj posao za svoje prijatelje iz Plaze. U idućim brojevima Nacionala u dva navrata je dramatično pisao o tome kako je nevjerojatno da ja nisam u pritvoru!? Dakle, to je ono što mi je Pripuz preko svojih jataka poručivao – da ću sigurno završiti u zatvoru. Sasvim je jasno da je Jelinić imao taj zadatak odraditi preko medija, da vrši pritisak na mene i na represivni sustav kako bih ja završio iza rešetaka”, otkriva Grlević.

“Kako je Pripuz znao da će policija protiv mene podignuti kaznenu prijavu tjedan dana prije nego što su to i učinili?”

“Došao je i taj dan. S Ilijom sam otišao u Plazu na sastanak sa Zoranom Pripuzom. Lagao bih kada bih rekao da je na tom sastanku Pripuz bio bezobrazan. Ne, bio je vrlo fin. Pitao me zašto prijetim obitelji ministra Tolušića, što me šokiralo. Ispitivao me o fotografijama i rekao da očekuje moju suradnju u svemu. Pojasnio mi je da je Tomislav Tolušić pod njegovom zaštitom. Rekao sam mu: ‘Bio mi je Jelinić i rekao da bolje da si sam pucam u glavu nego da mi vi to napravite’. Pripuz to nije negirao. Samo je rekao da mu je Jelinić jako dobar prijatelj. Zanimljivo je da mi je rekao: ‘Kruno, protiv tebe ide kaznena prijava’. On je to znao već tjedan dana prije nego je doista i podignuta. Tko je to mogao znati? Onda smo spomenuli neke prijateljice ministra, osobito jednu s kojom se on često druži, a radi u HGK-u, i tako je sastanak završio. No, tek tada su počela zastrašivanja i prijetnje, vršili su se pritisci na mene, pokušali su mi provaliti u stan. Poručivalo mi se da imam 15 dana da si sam pucam u glavu jer će nakon toga sve ostalo biti bolnije, da sam u svemu sam i da mi ni petero ljudi neće doći na sprovod… Sve sam ja to uredno prijavljivao istražiteljima i bivao sve nervozniji. Naposljetku sam otišao iz zemlje jer sam ionako mrtav čovjek. Prijetnje su se nastavile. Pokušao sam kontaktirati i s mnogim odvjetnicima i s policijom, ali nitko mi se više nije želio javiti i nitko od odvjetnika nije želio preuzet moj slučaj. Ostao sam sam i shvatio koliko jake neprijatelje imam”, priznaje Grlević.

“‘Dečki s Knežije’ su me lani tukli, a Đoko je od mene iznudio 50.000 kuna”

Kazao je i kako mu nije bilo svejedno otići na sastanak s Pripuzom s obzirom na to da je već imao iskustva s “dečkima s Knežije”.

“Prije otprilike godinu dana, moj poznanik i ja planirali smo nekakve zajedničke poslove. On je čovjek koji me doveo u Staru Knežiju i u Plazu, gdje sam upoznao ‘legendarnog’ Đoku. On inzistira da Đokin posinak dobije kućicu gratis na Trgu bana Jelačića nakon povratka Vatrenih iz Rusije. Složio sam se, a nakon toga niti sam se vidio s Đokom niti čuo sve do finala i dočeka repke. Gradske vlasti odlučile su skloniti za doček sve ugostiteljske objekte zbog očekivane gužve. Mene Đoko zove i pita gdje je ovaj poznanik, a on je bio u Rusiji. Dan ili dva nakon dočeka Vatrenih, opet me zove Đoko da dođem u Staru Knežiju. Po tonu glasa shvatio sam što slijedi. Dočekali su me Đoko, Tomislav Sabljo i Goran Vidović (sva trojica su nedavno uhićeni u velikoj akciji PNUSKOK-a i trenutno su u istražnom zatvoru – op.a), odmah su mi uzeli mobitel i posjeli me u zadnji separe. Tada su krenuli udarci i psovke, u jednom trenutku sam se onesvijestio i kako bi zabava bila što luđa, gurnuli su mi med u usta. No, bio je zatvoren pa ih je to nasmijalo. Tada mi je Đoko objasnio da sam ih za*ebo jer njihov Jan nije radio ugostiteljstvo na Trgu za doček, osim jednog malog kontejnera na kojem su bile kamere, nitko drugi nije radio. I onda sam ja morao reći koliko novca sam im dužan i to je bilo 50.000 kuna koje sam morao donijeti u roku od 48 sati. Pri odlasku iz lokala Đoko mi se približio do lica i rekao: ‘Makni se od Francuza i krava, jesi li me čuo?’. Pomislio sam: ‘Aha, evo ga, tu smo, dakle.’ i kažem mu ‘Naravno’. Đoko za dva dana dolazi pred moj stan sa svojim autom. Ulazim s kuvertom novca i on kaže da ju samo bacim na stražnje sjedište. Napravimo krug, on parkira točno pred DORH i USKOK i počne priču: ‘Nisi ti kriv, ovaj drugi je za*ebo. Evo sad smo kvit, ali ako hoćeš raditi s nama, možeš s nama u kombinacije. Zahvalio sam i odbio”, ispričao je Grlević.

Okidač za sve probleme i zbog čega su se on i poduzetnik Jambrušić našli na meti Grlević vidi u tome što je Jambrušić odbio platiti 2 milijuna kuna mita koje je, kako kaže, Josip Đakić tražio od njega kako bi mu pomogao kod Tolušića oko poticaja, a o čemu je i prije tri mjeseca detaljno izvještavala naša reporterka Silvana Menđušić u emisiji Potraga.

Izvor: https://vijesti.rtl.hr/novosti/hrvatska