ZELINGRAD

Zelingrad se nalazi na istočnim obroncima Medvednice 5 km sjeveroistočno od grada Sveti Ivan Zelina (g. š. 45st 59′ i g. d. 16st 12′). Smješten je u šumu obrastao obronak koji je nešto niži (326 m n. v. ) od okolnih: sjevernog Hrastovca (467 m n. v. ) i zapadnog Pričela ( 488 m n.v. ). Južno, istočno i zapadno su strme padine brijega, a sjeverno je kanal između kompleksa grada i povišenog platoa. S istočne strane u prošlom stoljeću izgrađen je put prema 2 km udaljenoj Kladeščici, a s tog puta se skreće na prilaz kojim se sa sjevera ulazi u kompleks grada

Izgled srednjovjekovnog Zelingrada 

Jezgra je burga masivna, ovisoka građevina, ”okrenuta” prema unutrašnjosti – dvorištu i palasu. Na jezgri se razlikuje više faza gradnje: u sjeverozapadnom dijelu to može biti starije ziđe iz 13. st., no kako je zid u više navrata popravljan, a i jako oštećen, preostalo je malo prvotna lica zida. Uokolo jezgre tekao je vanjski prsten zidina, s dvije ulazne kule-blizanca i još jednom na dijagonalnom uglu, na jugoistoku. S istočne je strane uz jezgru oveće dvorište, vjerojatno s odgovarajućim gospodarskim objektima. Na vanjskom se prstenu naziru kasnije gradnje: dograđene su kule, rušeni su dijelovi starijeg zida, izveden je novi pomoćni ulaz itd. Najbolje je sačuvana jezgra burga, s palasom no ona je ipak dosta “načeta” na više mjesta ovećim kavernama. Nazire se da dio zida potječe iz nekog starijeg razdoblja, no pravo stanje faznosti treba još dokazati istraživanjima, arheološkim i konzervatorskim, iako je jasno da je veliki dio ziđa nepovratno.

Najviše je oštećenja bilo na sjevernoj strani, okrenutoj grabi i pristupu burgu, otkud se u opsadi moglo braniti vatrenim oružjem. Razdjelno je ziđe palasa nešto tanje i danas niže od vanjskog zida jezgre; u njemu ima dosta spolija. Bilo bi potrebno saznati, ima li na tom mjestu tragova temelja branič-kule 13. st.?

Unutrašnjost palasa treba pažljivo do kraja, iskopati zbog mogućih nalaza kamenih ulomaka kao i onih pokretnih, po  kojima će se moći više zaključiti o nekadašnjem unutrašnjem uređenju. Dvije potkovaste kule-blizanca: ulazna, kroz koju se ulazilo, te ona obrambena uz nju, jako su oštećene, a ziđe razrahljeno, što zbog namjerna vađenja kamena, a još više zbog lošeg stanja veziva, koje je popustilo. Južna je  potkovasta ulazna kula spojena zidom s jezgrom i tu su nađeni tragovi nekog ulaza, moguće još i onog iz druge polovice 13. st. Obje ulazne kule-blizanci imaju na svoje 3-4 etaže razne puškarnice za obranu vatrenim oružjem. Na dugoj strani  jezgre, već prema  podgrađu nađen je pokrajnji ulaz u grad, a zidina u kojoj se nalazi ima značajnu debljinu, što čini se odgovara dobu gradnje dvaju ulaznih kula-blizanaca.

Debljina zida od 250 cm i kružni tlocrti kula govore o zaštićivanju od napada vatrenim oružjem. Uz južni zid, u dvorištu, otkriven je zdenac (najvjerojatnije cisterna) za koji je očita stariji od  zida. Za izvedbu zida – vjerojatnije za podebljavanje starijeg (13. st.?) – bilo je potrebno formirati nišu, koja je djelomično ”preskočila” zdenac, što se vjerojatno dogodilo krajem 15.- početkom 16.  st. zbog osiguravanja od vatrena oružja.