Anamarija Mravak: Neovisni za Hrvatsku, i drugi…
Potaknuta međusobnim obračunima članstva i simpatizera nhr-a odlučila sam podijeliti svoje viđenje stvari. Jasno da je određeni trenutak doveo do toga da se odabiru strane ali ne razumijem potrebu za mrcvarenjem stranke
Potaknuta međusobnim obračunima članstva i simpatizera nhr-a odlučila sam podijeliti svoje viđenje stvari. Jasno da je određeni trenutak doveo do toga da se odabiru strane ali ne razumijem potrebu za mrcvarenjem stranke.
Po iznijetim činjenicama i mojim osobnim shvaćanjima došla sam do zaključka da se sukob između Brune i Zlatka dogodio ne zbog konačnog cilja nego zbog strategije “ratovanja”. Naime ako se vratim na početak svega Bruni i Zlatku sam dala svoje povjerenje jer su nudili nešto novo i čisto, konačno Hrvatsko. Taj spoj njih dvoje kao srca i mozga jednog bića uz podršku generala Glasnovića je budio nadu. I vjerujem da su njihove namjere bile časne.
Nadalje, da bi stranka postigla rezultate koji mogu utjecati na političku scenu u državi morala se širiti jer se veliki rezultati ne mogu očekivati samo iz središnjice odnosno iz Zagreba. Koliko znam namjera je bila da se iza eu izbora osnivaju ogranci počevši od mjesta za koje se pokažu da ih je narod prepoznao i prihvatio. Ali u prosesu širenja događa se to da je teško kontrolirati ljude koji pristupaju i koji će u konačnici donositi i odluke. Otvaraju se vrata i osobama skrivenih namjera. Mislim da je Zlatko upravo to nastojao spriječiti ali umjesto da sa Brunom zajedno nađe najpovoljnije rješenje on je pao pod utjecaj Jonjića koji mu je ponudio borbu uz pomoć članaka i statuta i dalje je sljedila borba iza leđa predsjednice. Oni sami su se spleli u svojim pravima i nažalost Zlatko se uz vjerujem najčasnije namjere prema Hrvatskoj izgubio između pisanih akata i stvarnog doticaja sa ljudima i sa svojom velikom prijateljicom. Uvjerio je sebe da ona radi protiv ideje jer dopušta da “razne budale” ulaze i odlučuju bez nekog kredibiliteta. Neke osobe mu se već nisu sviđale i pokušao je to spriječiti ali nažalost na potpuno krivi način. Bruna je svjesna da se izbori ne mogu dobiti iz Zagreba isto kao što se rat nije dobio u Zagrebu nego na prvim linijama duž Hrvatske. Bruna je osjetila buđenje bila naroda i trudila se doći do svakog čovjeka, jednostavna i skromna kao prava predsjednica. Nažalost Zlatko nije shvatio da je za uspjeh potrebna masa koja će ih slijediti odnosno da je bitnija prisnost sa ljudima od knjiga i tumačenja statuta. Upravo zbog slabog doticaja sa ljudima je izostao i rezultat za eu izbore. Umjesto da kao mozak ovog pokreta nađe najbolje rješenje on se odrekao srca odnosno Brune. Dakle mislim da je mozak zakazao a srce odradilo svoje. Zato sam svoju podršku odlučila dati Bruni iako sam tužna što će navjerojatnije nhr ostati bez Zlatka.
Eto, takav je život. Nekad se ljudi uz najbolje namjere izgube u svojim nastojanjima prema ostvarenju cilja.
facebook status