Tko ne prašta, taj ne ljubi. Zato lijepo netko reče, najbolji način da se oslobodiš protivnika jest da ga počneš ljubiti i za njega moliti. Kada mu oprostiš i kad ga moleći za njega ljubiš, onemogućuješ ga da čini zlo. To traži od nas evanđelje.
V. vazmena nedjelja
Iv 13, 31-33a.34-35
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Pošto Juda iziđe iz blagovališta, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.«
„Zapovijed ljubavi“
Svi mi čeznemo za ljubavlju koja nam daje snagu u našim životima, obvezama, dobrim i lošim danima. Ljubav nas usrećuje, liječi i spašava. Isus nam u današnjem evanđeoskom ulomku daje zapovijed ljubavi.
Zapovijedi nam pomažu da bolje i pravednije živimo. U svakidašnjem životu imamo pravila, zakone u prometu, u športu, pravila ponašanja. Bog nam je dao svoje zapovijedi da ih čuvamo i vršimo, ako želimo živjeti u miru s Bogom i biti zauvijek sretni.
No kako mi doživljavamo tu zapovijed? Prečesto ju stavljamo u drugi plan, uvijek nam je važnije nešto drugo. Rijetko kad imamo vremena za iskrenu ljubav, bilo prema Bogu ili prema bližnjima. I upravo tu padamo na ispitu ljubavi i zapovijedi koju nam je Isus ostavio na svojoj Posljednjoj večeri kada je učenicima rekao: ljubite jedni druge, kako sam ja ljubio vas.
Vjerujem da se svi sjećamo svojih prvih ljubavi, simpatija koje su u nama probudile naše emocije, trenutke kada smo osjećali da je ljubav ono što pokreće svijet, svakog čovjeka. Ja sam u svojem životu osjetio bezgraničnu i bezuvjetnu ljubav prema Bogu, a onda i prema bližnjima, svakoj osobi koju susrećem.
Što je to ljubav? Ili možda tko?
Pa ipak, zapitajmo se što je to ljubav? Prava ljubav nije iskazana u brojkama i poklonima već u lijepim gestama koje govore puno više. Kada ste spremni svoje želje stavite na drugo mjesto, a sve kako bi slobodno vrijeme proveli s voljenom osobom ili osobama ili Bogom, riječ je o pravoj ljubavi. Ljubiti znači znati gdje drugoga boli i učiniti sve sa svoje strane da ga više ne boli.
Ljubav je nadnaravni dar Božji kao vjera i ufanje. Svakom je od Boga darovana. Ljubav je darivanje sebe drugome, usrećivanje drugoga. Pravo i iskreno ljubiti znači: dati sebe drugome, nesebično darivati svoje vrijeme, misli, zdravlje, dušu i sve što imamo. To znači živjeti za drugoga.
No, često zaboravljamo ljubiti jedni druge, često nam nedostaje vina ljubavi koje bi nas hranilo u našim životnim situacijama. U ovo moderno vrijeme u našim obiteljima nedostaje povjerenja, razgovora, a najaviše upravo ljubavi koja bi nas vodila do Boga, ali i do nas samih. Stoga, pokušajmo danas malo razmišljati i razgovarati za obiteljskim stolom o tom zajedništvu ljubavi. Sjetimo se svojih obećanja izrečenih pred oltarom – u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti, ljubit ću te i poštovati u sve dane života svojega…
Drage obitelji, mladi prijatelji, ponavljajte si to svaki dan i uz Boga i njegovu ljubav darovanu Vama, budite nositelji i darovatelji ljubavi, prije svega jedno prema drugome, a onda i za svakog čovjeka.
Jedan od najvećih uvjeta za ljubav jest praštanje. Tko ne prašta, taj ne ljubi. Zato lijepo netko reče, najbolji način da se oslobodiš protivnika jest da ga počneš ljubiti i za njega moliti. Kada mu oprostiš i kad ga moleći za njega ljubiš, onemogućuješ ga da čini zlo. To traži od nas evanđelje.
Jesmo li spremni do kraja opraštati, smilovati se? Vjerujem da jesmo, pokušajmo…, a onda će nam sve životne nedaće, problemi i radosti biti prožeti ljubavlju za druge, Boga a i za nas same.