U svetoj misi, ali i u drugim sakramentima i molitvama dopuštamo Bogu, njegovu Duhu da Djeluje u nama, da nas zarazi nesebičnošću. I zato nam ostaje predivna slika primanja Djeteta u naručje; dopuštanje Bogu da uđe u naš život. Tu gestu koja je poglavito majčinska gesta, susrećemo iznimnom snagom i ljepotom baš kod liječnika. Njihov je, vaš je poziv primiti u ruke tek rođeno dijete, ali isto tako primiti i zadnji zemaljski životni dah čovjeka. Pred otajstvom života sve je ostalo manje važno. Ista ljubav koja se divi stvorenomu životu prihvaća i bijedu čovjeka, prihvaća i zaraženost onim što život ugrožava i slijedi poziv biti suradnicima Spasitelja u oslobađanja od svega što priječi radost ili u davanju značenja trpljenju.

Da, blagoslov kuće i obitelji na neki je način i svojevrstan egzorcizam (grčki exorkizein zaklinjati ili otklinjati, latinski exorcizare, zaklinjati). Objasnit ću. Nekad se naime (neki svećenici to čine i danas), na ulazna vrata ili iznad vratiju prilikom blagoslova kuće (danas se uglavnom lijepe sličice), pisalo tri početna slova iz imena triju kraljeva Gašpara (lat. Casparus), Melkiora i Baltazara. Zašto? Jeste li si postavili to pitanje?

Sama seansa djelovanja putem reikija često izgleda ovako: majstor sklapa ruke i moli božansku svemirsku silu da poteče kroz njega. Potom stavlja svoje sklopljene ruke ispred svog tzv. trećeg (magičnog) oka na sredini čela i moli reiki energiju da vodi njegove ruke. Potom polaže ruke na potrebnika. Pri tome, ako se radi o zapadnjačkom modelu reikija, zaziva u pomoć razna poganska božanstva, ponekad zaziva u pomoć svece i Isusa Krista, te izgovara razne magične riječi – mantre. Preko ruku reiki majstora na čovjeka tada navodno poteče sveta energija.

„Tko je očekivao da će kršćanstvo ponovo postati masovnim pokretom, osjećao se prevarenim. No masovni pokreti ne nose u sebi obećanje budućnosti. Budućnost se stvara ondje gdje ljudi u uvjerenjima, koja oblikuju život, nalaze puteve jedni prema drugima. A dobra budućnost raste gdje ta uvjerenja dolaze iz istine i vode u nju.“

Svetkovina Rođenja Gospodinova može se razumjeti samo ako se pođe od prvoga pokreta, iskoraka Božje ljubavi prema čovjeku, od Boga koji je ganut ljudskom nesrećom iz ljubavi pronašao lijek čovjekovoj isključenosti iz zajedništva s Bogom. Božić je neizrecivo otajstvo Božjega smilovanja i ljudske radosti koja pokreće ljude prema dobru.

Molitva Gospojini Zadahtale zore nad samostanskim barkama sveta Benedikta. Jednoć usnula Gospojina u azurnim plaštima samouka slikara samoći traveja sveta Tripuna. O, Mati. Ružo rumena, prosvijetli srca ljudi s mora. Probudi ih u neka nova svitanja…

Školske sestre franjevke Splitske provincije u DR Kongu prisutne od 1974. godine kada otvaraju misijsku postaju u DR Kongu, tadašnjem Zairu, gdje razvijaju široki djelokrug odgojnog i socijalnog rada.
Sestre brinu o odgoju najsiromašnijih i skrbeći za društveno najugroženije, rade u srednjim školama, vrtićima, bolnicama, rodilištima, biskupijskom Caritasu gdje su im povjerena socijalna pitanja, a razvile su i projekt za neishranjenu djecu.