Znate li tko su bili prvi hrvatski književni prevoditelji? A tko drugi nego – glagoljaši! Srednjovjekovna glagoljska književnost velikim je dijelom prijevodna književnost. U duhu uključivosti i poštivanja prava svakoga čovjeka da uživa blagodati kulture riječi glagoljaši su pred svoju publiku donosili birane tekstove zapadne jednako kao i istočne Europe
Neke su od tih tekstova naslijedili iz (staro)crkvenoslavenskih matica, pa su ih prilagođavali, dok su neke, poglavito latinske, sami prevodili. Zahvaljujući tomu stari su Hrvati na svom jeziku čitali (ako su znali čitati) ili slušali (dok im je netko drugi čitao) Jeronima, Augustina, Ambrozija, Leona, Benedikta, Jakobusa de Voragine te druge znane i neznane strane pisce.
Danas završava ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige koji s pozivom »Nek’ ti riječ ne bude strana(c) …« posebnu pozornost posvećuje književnim prevoditeljima. Prilika je to da zaključimo kako nam zahvaljujući glagoljaškim pre(d)voditeljima od najranijih početaka stranom nije bila ni domaća lijepa riječ ni ona strana.
To su temelji hrvatske kulture riječi. Na njih se uvijek možemo osloniti, njima se nadahnuti, njima se oplemeniti.
