Josip Juraj Strossmayer

vizionar i mecena hrvatske kulture politike i umjetnosti

Izvor: enciklopedija.hr
0

 

Strossmayer [štro’smajer], Josip Juraj, đakovački biskup i hrvatski političar (Osijek, 4. II. 1815 – Đakovo, 8. IV. 1905). Rođen je u pohrvaćenoj obitelji podrijetlom iz Gornje Austrije. Nakon završena sjemeništa u Đakovu, studirao teologiju u Pešti, gdje je 1834. doktorirao iz filozofije. Zaređen je 1838., a potom je studirao na Augustineumu u Beču, gdje je doktorirao iz teologije (1842). Do 1847. bio je profesor u đakovačkom sjemeništu, a od jeseni 1847. u Beču je obavljao službu dvorskoga kapelana i jednog od trojice ravnatelja Augustineuma. Tijekom revolucionarnih zbivanja 1848–49. zastupao je ideju o ustavnom i federalnom uređenju Habsburške Monarhije. Bio je imenovan srijemsko-bosanskim biskupom (→ đakovačko-osječka nadbiskupija) 18. IX. 1849., a ustoličen 8. IX. 1850. U doba neoapsolutizma (1851–60), zbog naklonjenosti prema slavenskoj i južnoslavenskoj ideji, bio je pod stalnim policijskim nadzorom. God. 1860–73. aktivno se bavio politikom te bio istaknuti prvak Narodne stranke. Kao virilni zastupnik u Hrvatskom saboru 1861. i 1865–67. održao je niz zapaženih govora; 1861–62. bio je veliki župan Virovitičke županije. Nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868), revizije Nagodbe (1873) i popuštanja narodnjaka pred madžarskim zahtjevima, u ljeto 1873. povukao se iz politike. No zajedno s F. Račkim, predsjednikom JAZU, i dalje je zastupao južnoslavensku ideju s ciljem osnivanja savezne države Južnih Slavena, uz potporu ostalih slavenskih naroda, kao protuteže Nijemcima, Madžarima i Talijanima. Nakon Berlinskoga kongresa 1878., kada je Srbija došla pod austrijsko tutorstvo, a Srbi u Hrvatskoj povezali se s Madžarima, revidirao je svoju koncepciju južnoslavenstva te je od tada zastupao ideju federativne, pa i trijalistički uređene Austro-Ugarske Monarhije. God. 1880. pristao je uz Neodvisnu narodnu stranku, a 1894. potpuno se povukao iz političkog života.

Snažno je utjecao i na suvremeni crkveni i vjerski život. Posebice je zapaženo njegovo djelovanje na zasjedanju Prvoga vatikanskoga koncila (8. XII. 1869 – 18. VII. 1870), na kojem je održao pet govora među kojima je najveći odjek u javnosti imao onaj vezan uz dogmu o nezabludivosti pape. Također se zauzimao za unitarističke ideje i međusobno razumijevanje i pomirenje katolika, pravoslavaca i protestanata.

Istaknuo se i na kulturno-prosvjetnom planu, prije svega kao mecena. God. 1859. novčano je darovao Zavod sv. Jeronima u Rimu, stipendirao je bosanske franjevce, pomogao osnivanje Više gimnazije u Osijeku, osnivanje Kongregacije Svetih anđela čuvara sestara dominikanki i gradnju njihova samostana u Korčuli, tiskanje pojedinih hrvatskih novina, Maticu dalmatinsku, Maticu hrvatsku, Maticu srpsku i Maticu slovensku. Pomogao je osnivanje tiskare na Cetinju, 1866. darovao je 50 000 forinti za osnivanje modernoga sveučilišta u Zagrebu, a iste godine započeo je izgradnju đakovačke katedrale (dovršena 1882). God. 1860. darovao je 50 000 forinti za osnutak JAZU, a pomogao je osnutak Arhiva JAZU, novčano podupirao tiskanje najvažnijih Akademijinih izdanja (Rad JAZU, Ljetopis JAZU, Starine i dr.), gradnju palače JAZU (dovršena 1880) i utemeljenje galerije kojoj je darovao svoju privatnu zbirku slika (1884).

Đakovačko-osječka nadbiskupija, katoličko crkveno-upravno područje sa sjedištem u Đakovu. Današnja nadbiskupija nastala je spajanjem starih biskupija Bosanske i Srijemske bulom pape Klementa XIV. 1773. i nosila je naziv »Bosansko-srijemska biskupija sa sjedištem u Đakovu«. Prvi biskup tako sjedinjene biskupije postao je Matej Franjo Krtica iz Rijeke. Papa Pio VI. pripojio je 1778. novonastaloj biskupiji Osijek i Petrovaradin, a 1870. iz Pečuške biskupije 21 župu i iz Zagrebačke biskupije 10 župa oko Broda. Područje sjeverne Slavonije i Baranje stavljeno je 1923. pod upravu đakovačkoga biskupa, a 1968. posve je pripojeno biskupiji. U lipnju 2008. papa Benedikt XVI. utemeljio je novu Đakovačko-osječku metropoliju dodijelivši joj sufraganske biskupije Srijemsku i Požešku. – God. 1806. osnovano je bogoslovno sjemenište u Đakovu, a 1882. dovršena nova katedrala koju je sagradio najpoznatiji đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer. Visokoškolska ustanova Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu u sastavu je Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku.

Izvor: enciklopedija.hr

Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=ETw9Vgl3CNk

Izvor:https://www.youtube.com/watch?v=zXr2hDrrD9o

Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=-q-Tadv-BK4

Izvor:https://www.youtube.com/watch?v=qtMSJ9vWU9E

Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=y7HZt21eiOY

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.