In memoriam – Miro Barešić

Hrvatski vojnik, emigrant i heroj Domovinskog rata, borac za slobodnu nezavisnu hrvatsku državu izvan okvira komunizma i Jugoslavije, u kojoj bi vladali Bog i Hrvati, a ne udbaši i izdajnici (SDP-HDZ) kao što je to slučaj do danas. Ubijen u Miranjama Donjim na današnji dan 1991. godine

0

 

Hrvatski vojnik, emigrant i heroj Domovinskog rata, borac za slobodnu nezavisnu hrvatsku državu izvan okvira komunizma i Jugoslavije, u kojoj bi vladali Bog i Hrvati, a ne udbaši i izdajnici (SDP-HDZ) kao što je to slučaj do danas. Ubijen u Miranjama Donjim na današnji dan 1991. godine.

Rođen je 1950. godine u Šibeniku. Za vrijeme jugo-komunističkog režima bivše propale države bio je zatvaran. Po kazivanju njegova brata Joška za Slobodnu Dalmaciju, Miro je bio kao mladić malo desno nastrojen, a zatvaran je zbog tučnjava sa pitomcima tzv. JNA, kojih je tada bio pun Šibenik, kao i srpskih milicajaca. Pitomci su ih provocirali i dobacivali se njihovim curama, a milicija ih je znala tući bez ikakvog razloga. No, Miro im se znao suprotstaviti.

Između 1967. i ’68. godine u nekoliko je navrata zatvaran radi tučnjava s pitomcima i pjevanja hrvatskih pjesama. Poslije nekoliko takvih tučnjava slijedila je drastičnija kazna – zatvaranje na Goli Otok (kao maloljetan sa 17 god.). Po izlasku s Golog Otoka i dolasku u Šibenik opet dolazi do tuče sa sinom oficira tzv. JNA. Tada se odlučuje za bijeg.

Odlazi u emigraciju u Švedsku, i postaje članom organizacije ”Hrvatski narodni otpor”. Godine 1971. sa skupinom hrvatskih rodoljuba (Anđelko Brajković, Ante Stojanov) sudjeluje u pokušaju otmice jugoslavenskog veleposlanika u Stockholmu, partizanskog zločinca Vladimira Rolovića, čije su puštanje na slobodu htjeli uvjetovati oslobađanjem hrvatskih političkih zatvorenika sa Golog otoka. Kada su mu Anđelko Brajković i Miro ušli u ured, Rolović je izvadio svoj pištolj. Htio je ubiti Miru. Došlo je do hrvanja između njega i Mire i u toj borbi Rolović biva ranjen svojim pištoljem, te umire nakon nekoliko dana (dakle bilo je to u samoobrani, a Miro nije nikakav terorist, niti ga je švedski sud osudio kao terorista!) Po kazivanju brata, Miro nikada nije veličao ustaše, NDH i Pavelića, niti ga je to zanimalo, već ga je jedino zanimala slobodna i nezavisna Hrvatska izvan jugoslavenskog komunističkog sustava. Za taj cilj se Miro borio od rane mladosti, do pogibije u Domovinskom ratu.

Švedski sud ga osuđuje na doživotnu kaznu. Godine 1972., skupina Hrvata emigranata otima zrakoplov na letu Goteborg-Stockholm te traži puštanje hrvatskih zatvorenika iz švedskog zatvora i njihovo prebacivanje u Španjolsku. Kada je to učinjeno napustili su zrakoplov. Preko Španjolske, Miro je završio u Paragvaju.

U Paragvaju Miro nailazi na pokušaj otmice jednog momka te ga spašava. Saznalo se kako je to sin paragvajskog generala te je Miro, u znak zahvalnosti, primljen u vojnu akademiju, u paragvajsku vojsku. Kasnije je postao tjelohranitelj paragvajskog predsjednika te šef sigurnosti paragvajske ambasade u SAD-u. Godine 1978., pod imenom Toni Šarić, se natječe pod paragvajskom zastavom u karateu u Oklahoma Cityju, te u borbi pobjeđuje komunjaru Antu Nobila, danas poznatog odvjetnika u Hrvatskoj. Miro je tražio da se istakne hrvatska zastava i himna, što je frustriralo Nobila, koji je pljunuo hrvatski stijeg te Miru opsovao ustašku majku. Poslije toga, otkriven je njegov pravi identitet te je vraćen u zatvor u Švedsku. Ondje je bačen u samicu te je štrajkao glađu više od 50 dana. Kad mu je doživotna kazna preinačena u kaznu od 18 godina, prvi put kad je izašao, oženio se 10. rujna 1985. godine. Poslije toga ponovno sa obitelji boravi u Paragvaju. Tamo otvara školu borilačkih sportova.

Godine 1991. na Hrvatsku počinje velikosrpska agresija i Miro, kao čovjek kojiemu je slobodna Hrvatska bila glavni cilj u životu, dolazi u Hrvatsku, u borbu za njezinu slobodu. No uskoro je ubijen, dana 31. srpnja 1991. kod Miranja Donjih. Po kazivanju brata Joška za Slobodnu, Miro je sa suborcima izviđao položaje i na jednom punktu kod Miranja Donjih su promatrali Srbe. Planirali su ih napasti kad im bude smjena, između 13 i 14 sati. Kad su došli blizu, počela je pucnjava u kojoj je, navodno, stradao Miro. No Srbi su bili 100-200 metara ispred, a Miro je, po svoj prilici, ubijen s leđa! Jedan doktor iz Zadra kazao je u ljeto 1996. Mirinu bratu da je on ubijen s leđa, iz neposredne blizine. Na leđima je imao manju rupu, a na prsima ispod srca, veću. To je sve utvrdila i liječnička obdukcija, na kojoj je bilo više liječnika i svi su kazali isto – ubijen je s leđa, po mišljenju brata (koji smatra i da su jedan ili dvojica iz Mirine grupe bili u vezi s UDBA-om), ”od udbaških struktura, tj. nalogodavaca iz njihovih redova koji su tada bili u hrvatskoj vlasti, a i danas se drže zajedno.” Iz zadarske bolnice prebačen je u Zagreb i pokopan na Miroševcu pod lažnim imenom Ante Katić. Kasnije je pokopan na Mirogoju pod svojim imenom i vojnim počastima.

U Dragama mu je 31. srpnja 2016. otkriven i spomenik.

Isti režim je likvidirao Blaža Kraljevića, Antu Paradžika, Ludviga Pavlovića, i Miru Barešića, istinske hrvatske rodoljube u borce za nezavisnu Hrvatsku. 
Neka svi počivaju u miru Božjem.

facebook status

Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=NqyA9l1VDMY

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.