Marija Saulačić: “Bokeljska mornarica tradicijsko obilježje bokeljskih Hrvata po drugi put pred UNESCO-m”

“I drugi Nominacioni formular poslat krajem marta 2020 god. u UNESCO, ne ispunjava uvjete Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a od 17.10. 2003 god.

Potrebno je održati na jesen 2020 god. znanstveni skup o Bokeljskoj mornarici uz sudjelovanje stručnih ljudi, prvenstveno povjesničara iz svih država u okruženju, koji poznaju povijest ove katoličke bratovštine.

Prije više od dvije godine Ministarstvo kulture Crne Gore kandidiralo je Bokeljsku mornaricu na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, marginalizirajući bitne činjenice njene dvanaeststoljetne tradicije. U izradi dosijea uz generalnu sekretarku Crnogorske nacionalne komisije za UNESCO i koordinatorke tima za izradu dosijea, učestvovalo je troje-četvoro rukovodećih članova Bokeljske mornarice-Kotor, bez učešča ostalih članova Mornarice u bilo kakvom odlučivanju ili davanju primjedbi. Vidjevši ispunjeni formular oštro sam se tada kao Bokeljka, starosjedilac i prof. povijesti suprostavila takvom nominacijom, svojim otvorenim pismima od 20.12.2017.god. predsjedniku Vlade CG g-dinu Dušku Markoviću, i Admiralatu i Upravnom odboru Bokeljske mornarice-Kotor pismom od 29.12.2017.god. U oba pisma sam navela i obrazložila da Nominacioni formular nije validan i ne počiva ni na povijesnoj ni na današnjoj istini.

Kao što je poznato takav dosije je odbijen u UNESCO, iako se uporno ponavlja da nije, nego da treba samo nešto dopuniti. Odbijen je iz razloga jer nije ispunio pet kriterija za upis na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Da bi ispunio kriterije mora da „doprinese poticanju dijaloga, održavajući na taj način kulturnu raznolikost širom svijeta i svjedočeći o ljudskoj kreativnosti“. Po točki R. 4 „Element je trebao biti nominiran nakon najšireg mogućeg sudjelovanja zajednice, zainteresirane skupine ili, ako je primjereno, pojedinaca i uz prethodnu njihovu obavijest o slobodnom pristanku“. To uopće nije urađeno, ni tada, a ni sada, pa stoga predlažemo održavanje zananstvenog skupa ove jeseni uz sudjelovanje svih poznavalaca njene tradicije prvenstveno povjesničara, iz svih zemalja u okruženju.

Po točki R. 5 „Element je trebao biti uvršten u popis nematerijalne kulturne baštine prisutne na području  države stranke podnositeljice nominacije, kako je utvrđeno u člancima 11. i 12. Konvencije“. Nažalost u Registru kulturnih dobara CG to nematerijalno kulturno dobro neistinito je prikazano uz spominjanje „kultne ličnosti“ i „plesa po trgovima“, Očito se htio zaštititi period od 1945. do 1990. god. kada je bilo zabranjeno održavanje te tradicije, pa se plesalo po trgovima. To treba u Registru ispraviti da bi nominacija u UNESCO bila validna.

Po prvom dosijeu Bokeljska mornarica je nominirana kao „NVO, sa adresom Trg od Kina br.372“, što je smiješno jer se nevladina organizacija ne može zaštiti. Može se zaštititi samo pod članom 2 konvencije UNESCO-a-Opće odredbe I. o zaštiti nem. kult. baštine„stav 2(c) običaji, obredi i svečanosti.. Sve ostalo funkcije vezane za BM je izgubila davno prije više od 200 god. točnije 1811 god. za vrijeme francuske okupacije Boke kotorske.

I kod ovog drugog dosijea poslatog krajem marta 2020 god. nažalost nije ispoštovana cjelokupna istina o njoj, a prešućena su i bitna pitanja na koje je trebalo dati jasan i istinit odgovor. Doduše prihvaćene su neke primjedbe i dati neki neodređni odgovori, ali nažalost ovaj drugi dosije je u stvari malo našminkani prvi koji je odbijen u UNESCO-u. Ovako poslati dosije:

1. krši međunarodne instrumente o ljudskim pravima jer jasno ne izražava ko je nosilac te nematerijalne kulturne baštine, a to su starosjedioci, Bokelji katolici, Hrvati u Boki kotorskoj i Hrvatskoj, što oni koji ispunjavaju formular uporno negiraju, što je pokušaj kulturocida, jer narod koji nema svoje tradicije, gubi svoj identitet. Ponavljam zaštićuje se tradicija, a ne NVO na adresi Trg od kina u Kotoru. U podržavatelje ove tradicije spadaju i pravoslavci i svi ostali koji je osjećaju kao svoju, što svim Hrvatima pričinjava posebnu čast, a podudara se sa osnovnim načelima Konvencije.

2. ne doprinosi dijalogu među zajednicama i ne doprinosi da sa državama strankama koje tu tradiciju održavaju, istu zaštiti u duhu suradnje, uzajamne pomoći i zbližavanju ljudi, i osiguranju razmjene i razumijevanja među ljudima. Odbijanjem zajedničke nominacije sa Bokeljima koji su tu istu tradiciju prenijeli i održavaju u Hrvatskoj, do skora u istoj državi, ne pridonosi zbližavanju ni istog naroda, ni dvije susjedne države.

3. nisu ispoštovani ni članovi 11, 12, 13 i 14 (Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine), jer Crna Gora nije uzela u obzir da je i Hrvatska zaštitila to kulturno dobro na njenoj teritoriji. Jedino zajedno mogu da tu tradiciju najtočnije prikažu tj. nominiraju (slično Venecijanskim zidinama i stećcima). U Splitu se već skoro 150 god., a u Zagrebu skoro 100 godina ta tradicija održava, pa su je stoga tamošnji Hrvati Bokelji i zaštitili na nacionalnoj razini. Bokelja u Hrvatskoj ima oko 10.000 (više nego nas u Boki) i jedino oni na svijetu uz nas u Boki tu tradiciju održavaju.

Vrlo bitno je istaknuti da je prvi admiral Bokeljske mornarice od njene obnove 1964. god., do 1989 god. bio Peraštanin prof. dr Vladislav  Brajković, profesor pomorskog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, redovni član JAZU i crnogorske akademije (CANU) urednik Pomorske enciklopedije, član međunarodnog arbitražnog suda itd. On je upravljao Bokeljskom mornaricom iz Zagreba punih 25 god.

Odbacivanjem zajedničke nominacije ne doprinosi „zbližavanju različitih vjeroispovijesti, naroda i kultura kako piše u Odluci točka R.2“. Ne doprinosi ni točnom utvrđivanju određenih aktivnosti da bi se ovaj elemenat zaštitio u budućnosti-R.3 Odluke.

Tu tradiciju su obnovili i održavaju je Bokelji, skoro 90% Hrvati od 1859 god. do danas. Ponavljam da nam je čast da su tu katoličku tradiciju prihvatili i pravoslavci Srbi i Crnogorci, kao i predstavnici drugih naroda što svakom Bokelju mora da bude posebna čast.

Jednostranom nominacijom predlagatelji očito ne doprinose očuvanju te katoličke tradicije, jer baštinika te tradicije ima nažalost više u Hrvatskoj nego u Crnoj Gori. Glavna fešta će se vazda održavati u Kotoru u sadašnjoj Crnoj Gori. Razlog zajedničke nominacije je slavljenje iste tradicije u sada dvije prijateljske države i baš to komitet UNESCO-a podržava, jer je to zbližavanje naroda.Jedino što se može zaštititi je neprekinuto dvanaeststoljetno slavljenje zaštitnika grada Kotora sv. Tripuna uz učešće Bokeljske mornarice. Svega ostaloga nema. 

Crna Gora i Hrvatska su u dobrim odnosima i ne postoje ama baš nikakvi prijepori da te “običaje , obrede i svečanosti“ zajednički nominiraju na listu UNESCO-a, jer se jedino na svijetu u Crnoj Gori i Hrvatskoj ta tradicija održava.

Feštu sv. Tripuna sa igrom kola ispred katedrale i svim ostalim tradicionalnim običajima, Bokeljska mornarica stoga mora zajednički nominirati sa Bokeljima u Hrvatskoj jer jedino oni tu tradiciju održavaju na cijelom svijetu, i tradicijsko je obilježje bokeljskih Hrvata bez obzira gdje se nalazili po svijetu, a pripada i svima ostalima koji se toj tradiciji pridružuju, poštuju je i održavaju,  bez obzira na vjeru i naciju što svim Bokeljima predstavlja veliku čast.

Kada fešta sv.Tripuna sa učešćem Bokeljske mornariceuđe na svjetsku listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, onda će ona biti i kulturno dobro Crne Gore i kulturno dobro Hrvatske. Na taj način će se ispuniti gore navedeni stav 2.konvencije UNESCO-a o zbližavanju različitih vjeroispovijesti, naroda i kultura, a nastaviti će se i prekinuto druženje Bokelja, naše braće, rođaka i prijatelja u ove dvije prijateljske republike, uz želju da svi prijepori uz obostrano poštovanje što prije budu riješeni”.

NVO“BOKA KOTORSKA“- KOTOR

    PREDSJEDNICA

           prof. pov. Marija Saulačić

Kotor, 17.07.2020. god.