Mario Žuvela: Ne osuđuj nikoga!
Ne osuđuj nikoga. Nikada. Ne znaš koliko je u njega ranjenih dijelova...
Ne osuđuj nikoga. Nikada. Ne znaš koliko je u njega ranjenih dijelova. A on se bori da ih sakrije. Da ga drugi ne sažalijevaju. Da ga rane ne slome. Da može ići naprijed bez obzira što prošao. Ne osuđuj nikoga. Ne znaš koliko je njegova priča sazdana od poraza. A on se trudi da naizvan sve krasno izgleda. I uvijek će naći za tebe lijepu riječ. I osmijeh. Ali u njemu sve vrišti od prošlosti koja je sve bila samo ne onakva kakvu je želio.
Ne osuđuj nikoga. Možda je želio da stvari budu drugačije ali mu drugi nisu dali. Možda je vjerovao i više nego što ti vjeruješ, ali su se sve okolnosti okomile na njega. Možda je stoput rekao da je dobro a nikada nije bio ni blizu toga. I nije time želio prevariti druge. Želio je doista da se tako osjeća. Ali mu život nije dao. Uvijek imaj razumijevanja za one koji nisu ostvarili snove, dosegli ciljeve. Možda su ipak sve učinili ali jednostavno nije išlo.