Temeljne značajke glagoljaštva: Ćirilometodski korijeni
Glagoljaštvo je hrvatski odvjetak ćirilometodske tradicije koji obuhvaća ukupnu djelatnost hrvatskih glagoljaša. Oni su, za razliku od ostalih Slavena, zadržali glagoljsko pismo i pritom razvili novi tip pisma, uglatu ili hrvatsku glagoljicu
Glagoljaštvo je hrvatski odvjetak ćirilometodske tradicije koji obuhvaća ukupnu djelatnost hrvatskih glagoljaša. Oni su, za razliku od ostalih Slavena, zadržali glagoljsko pismo i pritom razvili novi tip pisma, uglatu ili hrvatsku glagoljicu
Glagoljaštvo se odnosi i na pismenost na (hrvatskoj) ćirilici. Plodovi su glagoljaštva i glagoljaško bogoslužje te glagoljaško pjevanje. Danas glagoljaštvo istražuju znanstvenici različitih profila: filolozi, povjesničari, povjesničari umjetnosti, teolozi, liturgičari i dr.
Sv. Metod smatra se ocem hrvatskoga glagoljaštva. Izgledno je da je u 9. st. na putu iz Rima u Carigrad prolazio područjem Bizantske Dalmacije. Kad papa Ivan X. (10. st.) piše o glagoljaštvu na hrvatskim prostorima, služi se sintagmom Metodov nauk (lat. Methodii doctrina). Konačno, Srijemska biskupija, kojoj je danas na čelu hrvatski biskup, povijesni je sljednik nadbiskupije kojoj je u 9. st. nadbiskup bio sv. Metod.
Glagoljaški temelji hrvatske povijesti
Glagoljaštvo je u temeljima hrvatske društvene, crkvene i kulturne povijesti.
U društvenoj je povijesti glagoljaštvo imalo prosvjetiteljsku ulogu te ulogu njegovanja i očuvanja hrvatskoga identiteta. Glagoljaši su prevodili, prepisivali i prenosili latinske tekstove srednjovjekovne Europe na jeziku koji je narod razumio. Bili su i nositelji i branitelji hrvatskoga identiteta u stoljećima romanskih, osmanlijskih, germanskih i ugarskih ugrožavanja hrvatskih prostora.
U crkvenoj je povijesti glagoljaštvo nositelj višestoljetne povlastice hrvatskoga naroda da u Katoličkoj Crkvi vrši liturgiju na jeziku koji nije latinski te ispisuje liturgijske obrede na pismu koje nije latinica. Ta je povlastica proširena na ostatak katoličkoga svijeta tek u 20. st., nakon II. vatikanskoga sabora.
U kulturnoj povijesti valja istaknuti činjenicu da je hrvatska pisana kultura nezamisliva bez glagoljskih spomenika na kamenu, pergameni i papiru. Pritom je znakovito da su glagoljaši uveli Hrvate u Gutenbergovu galaksiju, tj. galaksiju tiska. Prva je hrvatska tiskana knjiga Misal po zakonu rimskoga dvora (22. veljače 1483.), otisnut na uglatoj glagoljici i na hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku. Zbog toga 22. veljače obilježavamo kao Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva.
Glagoljaštvo izvan Hrvatske
Glagoljaški kulturni utjecaj prešao je granice hrvatskih prostora. Poznato je da su u 14. st. glagoljaši s otoka Pašmana, na poziv rimsko-njemačkoga cara Karla IV. Luksemburškoga, stigli u Češku, u praški samostan Emaus (Na Slovanech). U samostanu se razvila plodna hrvatsko-češka suradnja i razmjena. Iz te su suradnje nastale najpoznatije češke glagoljske knjige, napisane na češkome jeziku i na uglatoj (hrvatskoj) glagoljici: Biblija, Komestor, Pasional i Zlatna legenda. Prema mišljenju češke paleoslavistice L. Pacnerove, hrvatski su glagoljaši u Prag donijeli snažnu slavensku svijest koja je pridonijela osamostaljivanju češkoga od utjecaja latinskoga jezika. Iz Češke hrvatski su glagoljaši došli i u Poljsku. U krakovski samostan Sv. Križa pozvala ih je kraljica Jadviga. Zasada nam, nažalost, nisu poznati pisani plodovi toga djelovanja.
š
Autor: Ana Šimić
Izvor: stin.hr