Tomislav BERONIĆ: O važnim hrvatskim riječima prije Svete Braće
Za riječi koje su postojale prije VII. stoljeća kaže se da su PRASLAVENSKE, a STAROSLAVENSKE su riječi kojima su pisana književna djela od vremena Svete braće
Za riječi koje su postojale prije VII. stoljeća kaže se da su PRASLAVENSKE, a STAROSLAVENSKE su riječi kojima su pisana književna djela od vremena Svete braće
Prema etimologiji hrvatskog jezičnog portala riječi KNJIGA, SLOVO, ČITATI i PISATI su praslavenske i staroslavenske.
Hrvatska riječ KNJIGA odgovara latinskoj LIBRUM i grčkoj BIBLIO. Sve tri potpuno su različitih korijena.
Hrvatska riječ SLOVO odgovara latinskoj LITTERA i grčkoj GRAMA. I za njih je očito da su potpuno različitih korijena.
Hrvatska riječ ČITATI odgovara latinskoj LEGERE i grčkoj ANAGNOSI. I ovdje je očito da su sve tri riječi nastale potpuno neovisno jedna o drugoj.
Hrvatska riječ PISATI odgovara latinskoj SCRIBO i grčkoj GRAFO. I ovdje je očito da su sve tri riječi nastale potpuno neovisno jedna o drugoj.
Nije li krajnje neobično da Hrvati imaju od prije stoljeća sedmog praslavenske riječi KNJIGA, SLOVO, ČITATI i PISATI, a prije Svete Braće dakle IX. stoljeća nisu imali knjigu (stvar), slova (ideju) i nisu znali čitati i pisati (radnju)? Zašto bi Hrvati u svom jeziku uopće imali riječi za stvari, ideje i radnje koje su im bile nepoznate?
Najpoznatiji srednjovjekovni “anonimus” Črnorizac Hrabar, za kojega ćirilometodisti tvrde da je bio suvremenik Svete Braće, u svom čuvenom spisu “O pismenima” koristi riječi KNJIGA i ČITATI, a u samom naslovu rasprave imenicu PISMENA kojoj pripada glagol PISATI.
Jedno od slova glagoljice je SLOVO od koje dolazi i riječ SLOVENI, inačica današnje hrvatske imenice SLAVENI, a koju s ponosom upotrebljavaju Slovenci i Slovaci. Nemojte mi samo reći da se SLOVO odnosi na GLAS jer je i GLAS praslavenska i staroslavenska riječ kojoj odgovaraju latinski SUFFRAGIUM i grčki PSIFOS.
Da su Slaveni od Grka ili Latina uzeli pojmove koji kod njih nisu postojali – jer nisu znali ČITATI i PISATI, jer NEMAJU KNJIGA kako kaže Črnorizac Hrabar – nova (staro)slavenska riječ bi imala vrlo vjerojatno grčki ili malo vjerojatno latinski korijen.
Riječi KNJIGA, SLOVO, ČITATI i PISATI govori upravo suprotno – Slaveni su od davnina imali svoje riječi za stvar koju su imali (KNJIGA) poznavali ideju (SLOVO) kojom su PISALI i napisano ČITALI i to svojim pismom starijim od Svete Braće – glagoljicom.