Politički, gospodarski, sigurnosni i ljudski kaos u svijetu, koji se počeo zametati od svršetka Hladnoga rata, dojadio je i Bogu i vragu. Dosta je nove blokovske podjele svijeta. Veliki narodi će se mimo svjetske vlasti kapitala uskoro početi dogovarati o povratku reda i izvjesnosti. Poslije Hladnog rata Europske ekonomska zajednica pretvorena je u Europsku uniju, koja je postala radnim logorom, u kojemu su nacionalne države postale zatvoreničkim barakama. Narode i građane nitko ne pita za mišljenje, savjet ili za prijedlog. Ipak, s produbljivanjem svjetskog kaosa došlo je do popuštanja stege u logoru Unija, kojoj prijeti čak i nenadziran rasap.
Što se od začetka Unije događalo i dogodilo izvan nje i što se događalo u njoj?
Što se od začetka Unije događalo i dogodilo izvan nje i što se događalo u njoj? U svijetu se odvijao treći pokušaj kapitala nakupljenog u SAD da uspostavi svjetsku hegemoniju. Prvi je bio poslije Prvoga rata, a drugi poslije Drugoga. Nadalje, u svijetu se dogodila globalizacija svjetskog poslovanja i vrste Homo sapiens. Kina je prvi put u povijesti stupila na svjetsku političku pozornicu. Došlo je do prevage kopna nad morem. Dogovorom država postavlja se transkontinentalna infrastruktura za prijevoz industrijskih proizvoda te za prijenos energije i svih vrsta energenata. Došlo je do sučeljenja i žestokog okršaja povijesnih endemnih sustava uvjerenja, a globalizirana vrsta Homo sapiens još nema jedan sustav uvjerenja primjeren njezinoj globalnosti. Međudržavni ratovi zamijenjeni su poticanim ratovima unutar država. Migracije su poprimile mjeru seobe naroda, a njih su prouzročili neujednačen razvitak i neizvjesnost diljem svijeta. Sve su češće i snažnije krajnje klimatske pojave, a stanje okoliša postalo je uzbunjujućim. Rast međunarodne trgovine nije više presudan čimbenik rasta svjetskog gospodarstva, koji će sve više počivati na poduzetnosti naroda u smišljanju i pravljenju novih proizvoda i usluga. Na predsjedničkim izborima u SAD-u pobijedio je nestranački i uistinu protivstranački kandidat, kojemu je izborno geslo bilo „Amerika prije svega!“ Konačno, države se odmeću od privrženosti svjetskim trgovinskim konvencijama i počinju poticati skupna ulaganja u infrastrukturu i strategijsku gospodarsku suradnju izravnim međudržavnim dogovorima.
Nakon četvrtstoljetnoga služenju kapitalu, a ne narodima europska politika nije u stanju proizvesti mudre i sposobne političare, koji mogu dobro voditi Uniju. Europski građani gube volju za ostanak Unije. Dosta im je i liberalizma.
Što je postalo očitim unutar Unije od njezina proširenja na istok? Uniji ne uspijeva gospodarski oporavak od financijske krize 2008. godine. Izostala su ulaganja u proizvodno gospodarstvo. Zarađenost novca je malo, a nepouzdana tečnost financijskog sektora i država dolazi od prekomjerne emisije novca iz Europske središnje banke. Visoka nezaposlenost u Uniji ne jenjava. Grčka državna kriza pokazala je nakaznost i promašenost europskog monetarnog sustava. Alternativne nacionalne političke stranke dobivaju sve više pristaša, koji traže vođenje politike u nacionalnom interesu. Unija na štetu svojih članica nastavlja sukobljavanje s Rusijom i produžuje gospodarske sankcije protiv Rusije i protiv sebe. Britanija napušta Uniju zbog ugroze svoje prostorne, zakonodavne, gospodarske i monetarne suverenosti. Izbjeglička plima stvorila je veliku političku pomutnju u Uniji, ozbiljno poremetila unutarnju koheziju europskih naroda te stvorila unutarnju nesigurnost u mnogim članicama Unije. Nakon četvrtstoljetnoga služenju kapitalu, a ne narodima europska politika nije u stanju proizvesti mudre i sposobne političare, koji mogu dobro voditi Uniju. Europski građani gube volju za ostanak Unije. Dosta im je i liberalizma.
U par minulih desetljeća kapital je globalizirao poslovanje i vrstu Homo sapiens. Globalizacija poslovanja donijela je silom tržišta i mimo volje nositelja kapitala novu razdiobu svjetskog prihoda i bogatstva po zemljopisnom prostorima, a time i novu razdiobu političkog i vojnog utjecaja. Vidljivo se smanjio politički i vojni utjecaj životnih prostora, koji su poslužili kao uporišta kapitala. Svijet postaje politički ujednačenijim. Postao je i multipolaran. Međutim, iako je mreža svjetskog tržišta povezala vrstu i učinila je globalnom, vrsta je opasno podijeljena mnoštvom povijesnih i endemnih sustava uvjerenja. Tu opaku podjelu valja čim prije ukloniti iz vrste. Isusov globalistički pristup ga je naveo da kaže, da „kraljevstvo koje je u sebi podijeljeno mora propasti“.
Sustav uvjerenja za vrstu može domisliti samo Europa
Vrsti je prijeko potreban novi, opći sustav uvjerenja. Sustav uvjerenja za vrstu može domisliti samo Europa. Novi se sustav može uspostaviti samo na pripadnosti jedinačnih ljudi jedino vrsti i životnom prostoru, koji ljudi skupno dograđuju s bližnjima. U tom smislu, narod čine svi ljudi, koji na određenomu zemljopisnom prostoru dograđuju životni prostor. Kovanjem takvog sustava uvjerenja Europa će se sama osloboditi i ujediniti. Zato se ona prva treba otresti svih sakralnih i svjetovnih vjera, ideologija te rasne i plemenske pripadnosti. Bez takvog zahvata vrsta ne može početi obavljati goleme i teške zadaće (1) prilagodbe okolnostima koje vrsta sama mijenja i (2) prilagodbe okoliša potrebama zaštite i bujanja Života. Te zadaće je na vrstu navalila globalizacija.
Isusovac Teilhard de Chardin je 1931. godine rekao, da će naglo doći do „pojave skupne svijesti i ljudskog posla koji treba obaviti“. Skupna svijest se treba temeljiti na pripadnosti čovjeka samo vrsti, a ljudski posao se sastoji u prilagodbi okolnostima, koje se stalno mijenjaju.
Europa čuva baštinu prilagodbe teškim okolnostima, koje su bili donijeli rimski imperijalizam i njegov slom. Ona čuva i baštinu poboljšanja okoliša i obnove izdašnosti tla. Obično se govori o benediktinskom projektu obnove Europe od šestog stoljeća. Usto, Europa je uvijek imala ideju ne samo za sebe, nego i za cio svijet. To je Europa uzela od Isusa od Nazareta. Svi drugi reformatori sustava uvjerenja, svi drugi životni prostori i svi drugi narodi domišljali su ideje samo za sebe. Stoga, primjerice, Kina ili Indija ni danas ne mogu proizvesti ideju za svijet. Europa nije samoživa, jer su je samoživosti oslobodile seobe naroda.
Zbrka u mreži sustava uvjerenja Ahilova je peta naše globalne vrste. Budući da postupcima i ponašanjem čovjeka ravna sadržaj čovjekova uma, nužno je da se cijelom vrstom raširi i da njome zavlada jedan sustav uvjerenja, koji bi aksiomatizirao, disciplinirao i pritegnuo rasipno čovjekovo umovanje. Tu ulogu može izvesti samo sustav uvjerenja, po kojemu jedinačni ljudi pripadaju samo vrsti Homo sapiens. Stvaranje jedinstvenog sustava uvjerenja oslobodit će i ujediniti vrstu. Ona će time postati slobodnom i sposobnom za posao skupne prilagodbe, koja joj jedina može zajamčiti evoluciju, koja će je sačuvati kao vrstu. Isusovac Teilhard de Chardin je 1931. godine rekao, da će naglo doći do „pojave skupne svijesti i ljudskog posla koji treba obaviti“. Skupna svijest se treba temeljiti na pripadnosti čovjeka samo vrsti, a ljudski posao se sastoji u prilagodbi okolnostima, koje se stalno mijenjaju.
Stegnutoj Europi postaje jasno da mora preobraziti svoj politički sustav. Nove sastavnice EU mogu trajati samo ako se upregnu u svjetsku mrežu suradnje životnih prostora ili suverenih država, kao sredstava životnih zajednica. Europa za svoj spas treba i novi sustav uvjerenja, ali ona za svoj spas treba i proširenje tog sustava uvjerenja na cijelu vrstu Homo sapiens, koja je usprkos svoje poduzetnosti i svojeg izumiteljstva ipak vrsta s „posebnim potrebama“.