Na uranku,
zlatnim sjajem ozarene zore
k’o rakija u dudovom buretu,
prošvercani list duhana s pijace.
Ubrašnjena kecelja od sirote matere.
Amajlije.
Izdubljene drvene naćve.
U staroj kuhinjskoj krpi,
zamotani komad razlomljene pogače,
crvenog luka, bijele slanine.
Dječica,
zrna pšenice,
bosa na djetelini.
Trče,
piju vodu.
Pjevaju k’o grlice stoljetnom amidži
orasu.
Skakuću.
Skrivaju.
U poljupcima prvih simpatija.
paučinom prekritim budžacima djedova podruma.
Dražen Zetić
