Božanska liturgija u tradiciji kršćanskog Istoka, koju vjerno čuva i prakticira Grkokatolička crkva, predstavlja vrhunac duhovnog života i susreta čovjeka s Bogom. Dok Zapadna crkva (rimokatolička) kroz godinu koristi uglavnom jednu strukturu mise s različitim molitvama, bizantski obred kroz liturgijsku godinu izmjenjuje tri različita tipa bogoslužja: Liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga, Liturgiju sv. Bazilija Velikog i Liturgiju pretposvećenih darova.

Svaka od njih ima svoju specifičnu teološku dubinu, povijesni razvoj i točno određeno mjesto u kalendaru.

1. Liturgija sv. Ivana Zlatoustoga: Svakodnevno slavlje radosti

Liturgija sv. Ivana Zlatoustoga (4. stoljeće) je najčešće služena liturgija u grkokatoličkoj i pravoslavnoj tradiciji. Služi se tijekom cijele godine, svim nedjeljama i blagdanima, osim u danima kada je propisana liturgija sv. Bazilija ili Pretposvećenih darova.

• Karakteristike: Ova je liturgija s vremenom postala kraća i sažetija u odnosu na starije tekstove. Sveti Ivan Zlatousti, carigradski patrijarh poznat po svojoj iznimnoj rječitosti, prilagodio je tadašnje molitve kako bi bile pristupačnije vjernicima i dinamičnije.
• Teološki naglasak: Fokus je na uskrsnoj radosti, pobjedi nad smrću, te bliskom i milosrdnom Bogu koji se predaje ljudima kroz darove Kruha i Vina.

2. Liturgija sv. Bazilija Velikog: Svečana teološka dubina

Liturgija sv. Bazilija Velikog (4. stoljeće) starija je od Zlatoustove i odlikuje se iznimnom teološkom dubinom i duljim molitvama, osobito u dijelu anafore (kanona euharistije odnosno posvećenja darova).

• Kada se služi: Služi se samo 10 puta u godini:
  • Tijekom Velikog posta (Korizme) – prvih pet nedjelja.
  • Na Veliki četvrtak i Veliku subotu.
  • Na Badnjak (Eve djeteta Isusa) i Krštenje Gospodnje (Bogojavljenje).
  • Na sam blagdan sv. Bazilija Velikog (1. siječnja).
• Karakteristike: Svećenikove molitve u oltaru su znatno duže, poetičnije i duboko uronjene u povijest spasenja – od stvaranja svijeta, preko čovjekova pada, pa sve do Kristova utjelovljenja i otkupiteljske žrtve. Pjevanje je sporije i svečanije, što vjernicima daje više vremena za sabranost i meditaciju.

3. Liturgija pretposvećenih darova: Susret u tišini posta

Liturgija pretposvećenih darova (koja se tradicionalno pripisuje sv. Grguru Dijalogu / Papi) jedinstveno je bogoslužje koje se služi isključivo tijekom Velikog posta (Korizme), najčešće srijedom i petkom, te u prva tri dana Velikog tjedna.

• Zašto “pretposvećeni”? Ova služba nije puna liturgija jer nema pretvorbe (posvećenja) kruha i vina. Vjernici se pričešćuju Svetim darovima koji su posvećeni prethodne nedjelje na liturgiji sv. Ivana Zlatoustog ili sv. Bazilija.
• Atmosfera i simbolika: Korizma je na Istoku vrijeme strogog posta i dubokog kajanja. Budući da je svaka puna liturgija slavlje Uskrsnuća i radosti, smatralo se da njezino svakodnevno služenje ne odgovara strogom postu. S druge strane, kako vjernici u borbi protiv grijeha ne bi ostali bez duhovne hrane, Crkva je omogućila pričest kroz ovu večernju službu.
• Obred: Bogoslužje počinje Večernjom (večernjom molitvom). Svjetla u crkvi su prigušena, prevladavaju tamne (ljubičaste ili crne) odežde, a obred obiluje velikim metanijama (poklonima do zemlje). Trenutak kada se Pretposvećeni darovi u potpunoj tišini prenose s pokrajnjeg stola na časni stol (oltar) vrhunac je skrušenosti i strahopoštovanja.

Tekst je financiran sredstvima Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti

Dražen ZETIĆ