Je li moguć Nacionalni molitveni doručak u Hrvatskoj?

Ove godine sam imao čast i privilegiju biti pozvan na Molitveni doručak u Washington. Nacionalni molitveni doručak započeo je još 1953. godine i ove se godine održao po 66. put. Centralni događaj je sam doručak koji počinje trećeg dana susreta, već u 7.30, traje oko dva sata u dvorani s preko tri tisuće ljudi te mu nazočuje i sam Predsjednik SAD. Susret okuplja državnike, političare, diplomate, predstavnike poslovnog i društvenog sektora te predstavnike vjerskih zajednica iz preko 160 zemalja, posve različitih kultura, boje kože, vjere i političkih uvjerenja. Uz doručak, tijekom dva do tri dana niz je događanja i susreta u kojima sudjeluje nekoliko tisuća gostiju.

Prvi veći susret na kojem sam bio pod nazivom Međunarodni svečani ručak (International luncheon) održan u velikoj dvorani okupio je tisuću do dvije ljudi te potrajao više od dva sata uz cijeli niz govornika. Zapazio sam govor sestre Rosemary Nyirumbe iz južnog Sudana koja je nakon kratkih prigodničarskih rečenica brzo prešla na bitno – na strašnu humanitarnu situaciju, na nezaustavljivo nasilje te na sustavno seksualno iskorištavanje žena. Sestra Rosemary svjedočila je o toj bolnoj i od zapadnog svijet ignoriranoj istini, o njihovim iznimnim naporima da najugroženijima te tragične situacije, poglavito ženama i djeci pruže utočište, nadu, budućnost. Dao se osjetiti poziv na propitivanje, na reakciju, na pomoć jer ne vidjeti, ne biti prisutan ne da nam pravo ignoriranja i nehajne nezainteresiranosti.

Tamo je patnja, ovdje je ugodno, dovoljno hrane, pravo društvo obilja, viškova i odbacivanja. Nastao je veliki aplauz. Drugi važan govornik bio je David Basley, izvršni direktor UN-ove organizacije Svjetski program za hranu (World Food programme) koji je sve prisutne podsjetio da i sada dok mi ovdje mirno sjedimo svakih pet sekundi jedno dijete umire od posljedica gladi. Pitao je kako to da svijet mirno gleda kako stotine milijuna djece navečer u krevet ide gladno. I uporno se tisuće milijardi troše na vojne aktivnosti, a samo 30 milijardi dolara godišnje dovoljno je za potpuno rješenje gladi u svijetu. Vrlo jasno je optužio dominantnu politiku svijeta da zbog pohlepe, korupcije i ratova uporno zadržava trenutno, poražavajuće stanje. Zanimljivo, nije propustio posebno spomenuti SAD, pitajući kako to da su kao zemlja voljni na vojne operacije potrošiti pola bilijuna (petsto milijardi) dolara, a istodobno se najavljuje rezanje izdavanja za humanitarne i međunarodne programe. No, njegovo žustro izlaganje nije imalo napadačku retoriku neke političke debate, nego retoriku iznošenja činjenica, često prešućivanih, nedovoljno isticanih, a strašnih činjenica, koje naprosto samim otkrivanjem javnosti moraju polučiti neku promjenu u pravcu općega, neupitnoga dobra. Ovdje svaka licemjerna politika dolazi na sklisko tlo.

Na centralnom događaju, molitvenom doručku, bio sam smješten vrlo blizu pozornice s govornicima i predsjednikom SAD. Pomno kreiran raspored sjedenja, doveo me za stol sa američkim senatorom s obitelji, predsjednicom Vlade Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine, predstavnikom Mađarske, Francuske i domaćim predstavnikom iz državne službe. Za susjednim stolovima sjedili su premijer Kosova, presjednik Gvatemale, Ivanka Trump, predsjednikova kći. Ne treba govoriti da je osiguranje pri ulazu na molitveni doručak zbog dolaska presjednika SAD bilo na visokoj razini pa je ulazak gostiju u dvoranu potrajao i više od dva sata. Pojedinačna kontrola jednaka onoj u zračnoj luci stvorila je dugi red ljudi u svečanim odijelima što je izgledalo neobično za uređeni prostor hotela Hilton, a posebno prije pola sedam ujutro. Dvorana sa preko tri stotine stolova za po deset ljudi gusto je razmještena, prostora za prolaz gotovo da nema.

Iako luksuzno poslužena, sama hrana nije uključivala neke posebne delicije. Poslužena je bila mala slana pita, pecivo i sirni namaz, nešto kolača, voće, sok, voda s puno leda i američka kava. Naglasak nije na kulinarskim vrijednostima, nego na otkrivanju i jačanju zajedništva kojim će se prevladati različitosti i stvarati bolji svijet uz molitvu Bogu za hrabrost, mudrost i strpljivost koja je za to potrebna.

Svaki susret je započet i završen kratkom molitvom koja je sročena tako da se svi osjećaju uključeni, bez obzira na pripadnost vjeri.

Govori na centralnom događaju su uključivali vrlo snažna svjedočanstva vjere. Scott Smiley je prvi slijepi časnik koji se nakon ranjavanja u Iraku i gubitka vida oporavio i vratio u aktivnu službu. Govorio je o iznimno teškoj osobnoj krizi u kojoj se našao po ranjavanju te o snazi koju je pronašao u Isusu Kristu. Pomislio sam na naše branitelje koji u brojnim sličnim slučajevima nose veliki teret fizičke i psihološke traume, a da to često nije ni prepoznato niti cijenjeno u hrvatskom javnom prostoru.

Predsjednik Donald Trump u svom govoru istaknuo je kako je Amerika nacija vjernika i kako svoju snagu crpe iz vjere. Rekao je kako ih svake godione ovaj događaj podsjeća da je vjera od središnje važnosti za život i slobodu nacije. Poslije predsjednika govorio je zastupnik Sjedinjenih Američkih Država Steve Scalise, žrtva napada vatrenim oružjem prošlog ljeta, koji se unatoč teškoj ozljedi i kritičnom stanju oporavio i nakon svega četiri mjeseca vratio na posao. U govoru je naglasio neodvojivost svoje vjere od političkog djelovanja.

Osim centralnih susreta, organizirani su i pojedinačni susreti pa se tako hrvatska delegacija našla na tzv. privatnom sastanku: Prijatelji Capitol Hilla i Stan Holmes. Ovdje se našla većina predstavnika koji su iz Hrvatske bili pozvani na događaj. U ugodnom razgovoru, razmijenili smo dojmove te spomenuli iskustva molitvenog doručka u Hrvatskom saboru.

Susret kojeg bih svakako volio spomenuti je onaj posvećen iznimnoj osobi, pokojnom dr. Draženu Glavašu. Iako izvan službenog rasporeda, na susretu se okupio priličan broj onih koji su se rado prisjetili Dražena i važnih principa na kojima je inzistirao. U Hrvatskoj poznat kao glavni organizator The Global Leadership Summita i EQUIPa, predavač na sveučilištu Vern, ekumenski otvoren kršćanin, Dražen je bio dosljedni borac protiv korupcije i inzistirao je na iskrenosti i dosljednosti. Poznato je njegovo pitanje kako to da je toliko deklariranih kršćana, a ujedno i visok stupanj korupcije u našem društvu.

Molitveni doručak koji se širi po Europi vrijedan je susret koji njeguje dijalog temeljen na dobru. Gdje god postoje naoko nepremostive prepreke, gdje umjesto dijaloga postoje samo medijski napadi i jednostrano iznošenje stavova teško da se drugačijim pristupom može napraviti vidljivi napredak.

Novi pristup nužno uključuje stavljanje dobrog ispred osobnog ili partikularnog interesa. Tako se stvara atmosfera uvažavanja, dijaloga i zajedništva, sasvim novo ozračje u kojem dotad nepremostive prepreke u pronalaženju rješenja odjednom izgledaju drugačije. Smatram da su potencijali ovakvog pristupa iznimno veliki, jer on ne trpi izrabljivanje radnika, niti supremaciju jednih nad drugima niti korporacijsku pohlepu bez mjere i osjećaja prema stvorenome. Drugim riječima, molitva omogućava otvaranje problema svijeta i njihovo rješavanje na drugačiji način.

Na kraju, pitam se, kako bi izgledao nacionalni molitveni doručak u Hrvatskoj. Bi li uopće bilo moguće okupiti predstavnike svih političkih opcija, građanskih inicijativa, vjerskih zajednica i pripadnika poslovnih krugova? Zar ne bi upravo na taj način mnoga društvena pitanja mogla uspješno biti riješena? Od nasilja nad ženama, problema korupcije, nezaposlenosti, zdravije poslovne klime pa na koncu i do gorućeg hrvatskog problema – demografije.  Dobar i iskren inicijator, možda sama predsjednica Kolinda Grabar Kitarović mogla bi izazvati potpuni odziv svih društvenih igrača i stvoriti posve novu političku i društvenu klimu za stvaranje svjetlije budućnosti u Hrvatskoj. Kako dobro ne poznaje granice, nova nada mogla bi se preliti na cijelo područje jugoistočne Europe, ne samo zemlje proistekle iz bivše države. Moje je mišljenje, moguće je.