Alojzije Stepinac
Pet papa znalo je tko je Stepinac, kakve je muke i poniženja podnio. Papa Pio XII. imenovao je Stepinca kardinalom; papa Ivan XXIII. odmah je po obavijesti o smrti Alojzija Stepinca održao misu zadušnicu u bazilici Svetoga Petra; papa Pavao VI. potaknuo je kardinala Kuharića da počne prikupljati dokumente za proces beatifikacije A. S., a tu je veliku ulogu odigrao msgr. Juraj Batelja; papa Ivan Pavao II. proglasio je Alojzija Stepinca blaženim; papa Benedikt XVI. došao je u Hrvatsku i govorio o Blaženiku: “Stepinac je primjer kako duboka može biti vjera u čovjeka i kako se silno, svim srce voli svoj narod.“
Kad se nađu „srodne duše“, kakve su se trefile u Belome gradu u liku gospodina Donalda Tuska i Aleksandra Vučića, nije nikakvo čudo da se Tusk fasciniran fizičkom i duhovnom ljepotom, kao i karakterom Ace raznježi i čak pomuči da na čistom srbijanskom jeziku održi slovo ljubavi prema toj „srodnoj duši“, „Srbinu od krvi i mesa… Mislim da je nemoguće naći većeg Srbina od njega“… “Aleksandar Vučić je živi dokaz da možete u isto vrijeme biti velik patriot i racionalan čovjek“. (Sve u navodnicima prema Benjaminu Toliću, Hrvatsko slovo, 4. svibnja 2018.)
O, blažena Poljska koja rodi ovako obrazovanoga sina koji ne zna ništa prije ovoga dirljivoga susreta sa „srodnom dušom“, koja je takoreći nedavno trčkarala s kalašnjikovom u ruci po Palama odakle se ubijalo Sarajevo, ili držala govore u Glini o potrebi Velike Srbije. To je ono Hitlerovo: gdje živi jedan Nijemac, tamo je Njemačka! U to ime udri, kolji, spali, opljačkaj, ne pokaj se, glumi nagloga demokrata koji će ući u EU jer ima toliko „srodnih duša“ koje nemaju pojma o njegovoj raboti koju bi opet ponovio samo kad bi mogao.
A mi smo živjeli u duši s Poljskom kad su ju gazili, kad su ubijali svećenike kao Popieluska, kad se Solidarnost borila za slobodu cijele Poljske i kad je veliki, najveći papa u povijesti katoličanstva Ivan Pavao II., otvorio vrata slobode za svoj i druge narode zarobljene u mrtvačnicama crvenih razbojnika. Svirali smo Chopinove lirske izjave ljubljenoj domovini, a Poljaci su čuvali njegovo srce u pokaznici.
Lome nas
Lome danas ovakve „srodne duše“ i Poljsku, jer i ona je katolička zemlja, a k tome mnogoljudna; lome joj duhovna krila, prljaju njenu povijest kao i našu, drage „srodne duše“ imaju srodne planove i ideje. Mi koji smo po struci povjesničari, znamo da se uvijek radi o novcu, a tek onda o zlim ideologijama. Najprije novac. Grabež. Gomile novca koje se valjaju nevidljivim kanalima, podzemnim transakcijama, tko zna kakvim podlim zavjerama koje nisu samo tlapnja.
Poljaci imaju tužnu povijest kao većina naroda koji su ostajali bez svojih država, ali ova simbolika sačuvanoga Chopinovoga srca ima svoj kontrapunkt u SPALJENOM STEPINČEVOM SRCU. Pisala sam o tome u romanu „Kardinalovo srce“ koji je doživio četiri izdanja, i poslije kojega sam stavljena na crnu listu.
Krug se zatvorio: „srodne duše“ se grle u istome gradu odakle teku zle rijeke laži protiv Blaženika Alojzija Stepinca. Kojoj je „srodnoj duši“ s prostora EU stalo do našega Blaženika? Ima ih, a vrlo su tihi, diskretni, šutljivi. Pet papa znalo je tko je Stepinac, kakve je muke i poniženja podnio. Papa Pio XII. imenovao je Stepinca kardinalom; papa Ivan XXIII. odmah je po obavijesti o smrti Alojzija Stepinca održao misu zadušnicu u bazilici Svetoga Petra; papa Pavao VI. potaknuo je kardinala Kuharića da počne prikupljati dokumente za proces beatifikacije A. S., a tu je veliku ulogu odigrao msgr. Juraj Batelja; papa Ivan Pavao II. proglasio je Alojzija Stepinca blaženim; papa Benedikt XVI. došao je u Hrvatsku i govorio o Blaženiku: “Stepinac je primjer kako duboka može biti vjera u čovjeka i kako se silno, svim srce voli svoj narod.“
Najveći branitelj Židova u Europi
A sada je Stepinac postao „slučaj Stepinac“. Kao kakav zločinac kojega treba promatrati, opservirati policijski, i iznova povjerovati u laži koje su već 70 godina u opticaju kao prljavi, mračni Aheront oko njegova imena što ga producira Srpska pravoslavna crkva. Zaista, svatko tko se bavi politikom, pa i papa, treba biti poučen o povijesti. Odanost hrvatskoga naroda Svetoj Stolici bila je i ostala preko tisuću godina, pa i onda kad je ta ista Stolica prepuštala hrvatski narod strašnom martiriju.
Sva naša elitna garnitura na Crkvenom vrhu i danas ostaje vjerna Rimskome biskupu, sav narod je uz njih, svi upiremo oči u Vatikan i čekamo da se Blaženik po već dovršenom procesu proglasi Svecem. Ne zbog nekih privilegija koje ćemo dobiti kao narod ili Crkva, ne zbog neke isprazne zemaljske slave, nego poradi ISTINE: čak smo pristali pregovarati, o žalosti!, s ubojicama, širiteljima laži! Jer, istine o Blaženiku su mnogi posvjedočili, a među prvima predsjednik američkih Židova Louis Breiner još davnih pedesetih godina:“Iza njegove svetosti pape Pia XII. nadbiskup Stepinac bio je najveći branitelj Židova u Europi“.
„Srodne duše“ grle se i lažu, to nas ne čudi. Čudi nas Sveta stolica koja blaženika Alojzija Stepinca pretvara u „SLUČAJ“, ponižava hrvatski narod koji ga štuje s dubokom vjerom, ponižava svih pet papa prethodnika, a ponajviše papu Ivana Pavla II. koji ga je proglasio Blaženikom. Molimo se da Duh Sveti bez kojega se ništa ne događa, dotakne one koji su danas u našim molitvama uzdanici Vječnosti i ISTINE na ovoj zemlji.
Nevenka Nekić
Izvor: hkv.hr