“Gospodine, daj da ne tražim da me tješe, nego da ja tješim druge; da ne zahtijevam da mene razumiju, nego da ja razumijem druge; da ne tražim samo da mene ljube, nego da i ja ljubim druge! Jer tko daruje, prima; tko prašta, bit će mu oprošteno i tko umire sebi, rađa se za vječni život!”
Šesta vazmena nedjelja:
Evanđelje: Iv 14, 23-29
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.
To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ’Odlazim i vraćam se k vama.’ Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.«
Riječ Gospodnja.
„Bog je sve što od čovjeka traži sveo samo na dvije stvari: na ljubav prema Bogu i bližnjemu.“
Danas razmišljam o Isusovim riječima: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem.“ Što nam mir znači u životima i ima li čvrste temelje? U Domovinskom ratu iskusili smo upravo tu čežnju za mirom kad smo strepili nad svakim danom i molili Boga da nas čuva i brani u tim teškim trenucima. No danas kako gledamo na te dane? Malo razmislimo o tome… Isto tako razmislimo o tome koliko nam je potreban mir u našoj duši, obiteljima, zajednicama… U ovom modernom vremenu u naše obitelji uvukao se nemir povjerenja, nestalo je „vina ljubavi“ koje bi nas hrabrilo u teškim situacijama koje nam život donosi. Istovremeno, premalo zahvaljujemo na daru mira u obiteljskom okruženju i o tome razmišljamo samo kad dođu trenuci samoće, bolesti i patnje. A o tome treba razmišljati svakog dana našeg životnog puta na zemlji.
Evo konkretnog primjera iz mog života: moji roditelji Barbara i Josip danas proslavljaju 40 godina bračnog zajedništva. Na tom njihovom zajedničkom hodu bilo je i uspona i padova no LJUBAV i povjerenje u BOGA „hranilo“ ih je u svim životnim situacijama i poteškoćama. Zato im ja želim da po zagovoru sv. Obitelji i nadalje budu puni razumijevanja, povjerenja i ljubavi jedno za drugo kako bi još čvršće svjedočili drugima zajedništvo i svetost braka i obiteljskog života koji je danas ugrožen i u krizi.
Istovremeno im zahvaljujem što su meni i mojoj sestri Davorki usadili moralne i kršćanske kreposti koji izgrađuju zajedništvo obiteljskog života. Hvala za svaku dobru riječ, potporu i smjernice u dobrim i manje dobrim životnim situacijama, Bog Vam i Majka Božja podarili dobro zdravlje i blagoslov te još mnogo zajedničkog plodnog života na radost svih nas.
No, vratimo se današnjem evanđeoskom ulomku. Prošla nedjelja imala je za temu ljubav prema bližnjemu i kako ta ljubav zapravo nas vodi k vječnoj domovini – Novom Jeruzalemu. Ova nedjelja ima temu ljubavi prema Isusu Kristu i kako ta ljubav već sada naše srce čini mjestom gdje Bog prebiva i kako na taj način sigurno hodimo prema vječnoj domovini – Novom Jeruzalemu, gdje će Bog zauvijek živjeti s nama, među nama. Isus kaže: : “Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ Jasni pokazatelj ljubim li Isusa ili ne, jest da vršim njegove zapovijedi, da živim prema onom što Isus govori. To je prvi uvjet. Nitko ne može reći da ljubi, a da krši ono što je Isus rekao.
ZAKLJUČAK:
Ljubav je, dakle, naš temeljni kršćanski poziv. Ako ne ljubim, sve ostalo je uzaludno.
Neka nas Duh Božji, Savjetnik i Odvjetnik, ohrabri i pouči da svim srcem sa svecem i pjesnikom, sv. Franjom Asiškim zapjevamo njegovu molitvu koja glasi: “Gospodine, učini me oruđem svoga mira! Gdje je mržnja, da donosim ljubav! Gdje je uvreda, praštanje! Gdje je nesloga, da donosim istinu! Gdje je sumnja, da donosim vjeru! Gdje je očaj, da donosim nadu! Gdje je tama, da donosim svjetlo! Gdje je žalost, da donosim radost! Gospodine, daj da ne tražim da me tješe, nego da ja tješim druge; da ne zahtijevam da mene razumiju, nego da ja razumijem druge; da ne tražim samo da mene ljube, nego da i ja ljubim druge! Jer tko daruje, prima; tko prašta, bit će mu oprošteno i tko umire sebi, rađa se za vječni život!”
Bog je sve što od čovjeka traži sveo samo na dvije stvari: na ljubav prema Bogu i bližnjemu. Sami biramo što ćemo.