Bokeljski Krist
Ponadati je se, da ću jednog dana hodočastiti u tu bogomolju, te svoga Krista umiti, poljubiti… zagrliti!
Zagrepčanko, paorski sam sin… (… poruka s jednog krnjeg novosadskog neba)
… U paorskim očima sjaje avenije velikih gradova… žive bezimena zidarska lica što u komadu novina čuvaju zlatne polovice kruha… Eli[4]… Oprosti… Umoran sam… umoran. Da mi je izmučeno tijelo negdje poviti. Spustiti. Preobraziti u tihi plamen svijeće…
Iz vjedara mora
(zapisi o boki) U tajnovitoj šutnji prohujalih smiraja, prebivaju zetečene freske svetaca, svijetložutim sedefom voska posvećene ikone Bogorodica… Skamenjena lica starih palača, elegantne dvorske terase, fino ugravirani plemićki reljefi u obiteljskim grbovima, otmjeni balkoni s lijepo oblikovanim renesansnim stupovima… uz…