„Tko nebo ne nosi u sebi, tražit će ga uzalud u čitavome svemiru.“ (Otto LUDWIG) posvećeno: mladim intelektualcima… Što sam život čini životom? Koje je poslanje čovjeka u svijetu? Može li se ono prepoznati u naizgled uzaludnoj misiji (poslanju) da…
Temeljni postulati demokracije utemeljeni su na jednakim ljudskim pravima i slobodama za sve narode svijeta. Dakle, u takvoj demokraciji kao pravnom i društvenom poretku trebali bi biti zaštićeni (pravno i zakonski) svi, a ne samo pojedinci ili pak određeni sloj…
Autor: Alen Kristić Ponovno oživljavanje ideologije religijskog nacionalizma bilo je jednim od glavnih uzroka ratova u čijem se vihoru raspala Jugoslavija. Komunizam je nasilno konzervirao stoljećima neriješeno nacionalno pitanje. Kad je propao, nacionalno se trijumfalno vratilo na scenu dodatno izobličeno…
Možda bi se jedan od odgovora mogao susresti u onima koji nešto svim svojim snagama pokušavaju. Možda neki misionari u Gani, medicinske sestra u bolnicama, pošteni seljak koji svake godine svojim rukama obrađuje hektare svojih njiva. U njima je nada svijeta! Da, upravo u takvim ljudima. A ne u smušenim bjeguncima koji bezuvjetno svoju glavu pognu, čim im netko malo prstom zaprijeti.
Prema ideologiji o rodu, obitelj se pretvara u mjesto u kojem se pregovara o vlasti; ona više nije osnovna stanica društva, a još manje prostor ljubavi i zajedništva među osobama. Budući da je obitelj bila žarište nejednakosti, prema teoretičarima o rodu, treba izmijeniti odnose moći između muškaraca i žena, također i između dječaka i djevojčica počevši već u osnovnoj školi.
Nakon Konferencije u Pekingu, ono što se radilo prikriveno nastavilo se raditi sve javnije. Tijela OUN-a su se prihvatila definiranja „roda“. Te takozvane definicije ostajale su dugačke i neodređene; one se nezaustavljivo mijenjaju, ali i omogućuju tumačenje koje uključuje spolno usmjerenje i identitet roda.
Povijest nam obilno pokazuje da je deizam otkočio postupak koji je poveo zapadnu civilizaciju, to jest židovsko-kršćansku civilizaciju, od mrtvog Boga i nihilizma XIX. stoljeća, do smrti čovjeka tijekom XX. stoljeća, da bi dogurao do besprimjernog sunovrata obiteljske ustanove, vektora ljudske osobe, u drugoj polovici XX. stoljeća.
Da, istina je da velike države štite svoje interese, ali zar štiteći svoje interese, ne štite i interese cijele Unije pa tako i Hrvatske. Jer, jake Hrvatske u Uniji nema bez jake Njemačke, Francuske, Poljske ili neke druge članice. Upravo u toj logici krije se čar ideje Europske Unije. Nema više mjesta za fašizme, jer svaki pokušaj neke od članica da prosperira na račun propasti neke druge članice dovodi u opasnost cijelu Uniju, a time i članicu koja bi htjela porobiti drugu. Anomalija u sistemu će biti, no unatoč svemu, ideja Unije još nije niti će biti nadmašena nekom boljom.
