Danas sam razmišljao o kruhu, ali ne ovom svakidašnjem već onom kojim se “hranimo” na euharistijskim slavljima. Kakav je naš odnos prema tom izvoru, toj “hrani”? Je li ponekad čisti formalizam ili zaista dolazimo s vjerom da je Isus prisutan u toj…
I nije da Bog ne može zacijeliti sve rane i skupiti u cjelinu razasutu sliku ljudske duše. On to neprestano čini. Problem je što čovjek sa svakom novom ranom, sa svakim novim danom u kojem odbija Božji poziv i Njegovu ispruženu ruku, gubi iz vida sliku Doma kojem pripada. Ta slika postaje sve mutnija dok je u potpunosti ne zatamni mučna praznina tame. Tada mjesto nade preuzima strah i razorni osjećaj besmisla do želje za vlastitim nestajanjem. A mnogi od njega pate. Nema čovjeka koji se nije s njim susreo u nekom obliku, budio znojan u noći ili plakao od boli odbačenosti i samoće. Nema ga.
Bog je smaknut
Na smrt izgladnjen
u tvorničkim halama
brendiranih gorostasa
izmještenih lukavo
u bezimenost azijsku
uz glad djetinju
Duh Sveti može od nas stvoriti novo stvorenje. Imamo samo jedan život. Možemo ga učiniti lijepim ili upropastiti ga.
Oproštajna molitva Isusova pred apostolima veoma je iskrena, otvorena i jasna. Takva molitva izriče se u doista sudbonosnim trenucima. Isus pred odlazak želi apostolima pokazati koliko ih ljubi i misli na njih. Netko bi jedva dočekao da se riješi dosadnih,…
“Gospodine, daj da ne tražim da me tješe, nego da ja tješim druge; da ne zahtijevam da mene razumiju, nego da ja razumijem druge; da ne tražim samo da mene ljube, nego da i ja ljubim druge! Jer tko daruje,…
Zlo obožava buku, obožava biti u centru pažnje, u centru javnosti, obožava biti predstavljeno kao moćno, utjerivati strah u kosti. Odgovorimo li mu tišinom, isto je što i oduzeti mu pozornicu, oduzeti mu medij kojim bi se zlo moglo okoristiti za promociju i novačenje novih slugu.
Tko ne prašta, taj ne ljubi. Zato lijepo netko reče, najbolji način da se oslobodiš protivnika jest da ga počneš ljubiti i za njega moliti. Kada mu oprostiš i kad ga moleći za njega ljubiš, onemogućuješ ga da čini zlo….
Čovjek Novog doba gradi svoj vlastiti oltar na koji stavlja sebe. Njegov kult je obožavanje sebe, svoga zdravlja i beskonačnog življenja. Tu nema mjesta za ono što je prirođeno krhkoj biološkoj naravi čovjeka, a to su bolest, zlo, nesreća, nemoć i smrt.
On želi s nama započeti novi dan, dan plodnosti dobrim djelima, dan mreža punih riba. Kad Isus na obali priprema vatru i ribu za doručak želi ukazati na uzaludnost truda bez blagoslova, bez Njegove prisutnosti.
