Duh Sveti – milost razlivena u srcima našim
U prvoj strofi himna „O dođi, Stvorče, Duše Svet” možemo iščitati i treći naziv za Duha Svetoga, a to je Milost. Osim što je treća božanska Osoba duh (spiritus = vjetar i dah, snaga i nježnost) i stvoritelj (creator = stvoritelj reda i ljepote), ona je i milost (gratia = nezasluženi Božji dar)
U prvoj strofi himna „O dođi, Stvorče, Duše Svet” možemo iščitati i treći naziv za Duha Svetoga, a to je Milost. Osim što je treća božanska Osoba duh (spiritus = vjetar i dah, snaga i nježnost) i stvoritelj (creator = stvoritelj reda i ljepote), ona je i milost (gratia = nezasluženi Božji dar).
Duh Sveti je milost koja nas otkupljuje i posvećuje. Dok naziv stvoritelj povezuje Duha s Očevim stvarateljskim djelom (Duh Božji), dotle naziv milost povezuje Duha sa Sinovim otkupiteljskim djelom (Duh Kristov). Tako sv. Bonaventura kaže: „Obadva su djela natopljena snagom Duha Svetoga: djela stvaranja su od njega čuvana, djela otkupljenja su od njega usavršavana.”
Doslovni prijevod zadnja dva retka prve strofe glasi: Ispuni nebeskom milosti srca koja si stvorio. Molimo, dakle, da Duh dođe i ispuni naša srca samim sobom. Dolazak Duha u našu nutrinu izražava se u NZ na tri načina: biti u Duhu, biti potopljen u Duha, u krštenju (usp. Mt 3,11; Iv 1,33; Dj 1,5), zatim biti obučen u Duha (usp. Lk 24,49) te biti ispunjen/napunjen Duhom (usp. Lk 1,15.41; Dj 6,5; 7,55). O Isusu se kaže da je bio ispunjen Duhom nakon krštenja (usp. Lk 4,1). Kad se govori o čudu prvih Duhova, onda se izričito spominje glagol napuniti: „Svi se napuniše Duha Svetoga… (Dj 2,4). Stoga, kada molimo Duha da poteče višnjom milosti u grudi štono stvori ih, odnosno da ispuni naša srca samim sobom, onda zapravo molimo za čudo nove Pedesetnice. Naime, Duh želi u svakom pokoljenju obnoviti čudesa prve Pedesetnice, želi obnoviti i pomladiti Crkvu. Na blagdan Duhova u sv. misi molimo ovako: „Obnovi, Bože, u naše dane, u zajednici vjernika, čudesa koja si izveo u počecima propovijedanja evanđelja.”
Riječ „milost” (gratia) je sažetak nauke o Kristovu otkupljenju i spasenju. To je „prozor” kroz koji promatramo Krista, Crkvu, sakramente, teološke kreposti vjere, nade i ljubavi. Kada Himan kaže da je Duh milost, onda ga povezuje s Kristovim djelom otkupljenja, spasenja, posvećenja grešnoga čovjeka. Čitajući novozavjetne spise, posebno Pavla, uviđamo da je velika blizina, skoro istoznačnost između Duha i milosti. Odlike Duha i milosti su toliko slične tako da se jednostavno može reći „Duh milosti” (Heb 10,29). Milost i Duh su besplatni (darovani), povijesni (izviru iz Isusove smrti i uskrsnuća) i mogu se iskusiti (duhovno).
U Himnu molimo Duha Svetoga da nam dođe, da nas pohodi (posjeti) i da nas ispuni, iako On već prebiva u nama po krštenju. I Pavao potiče vjernike da se stalno ispunjaju Duhom (usp. Ef 5,18), iako su primili Duha. Ovi novi „dolasci” Duha nisu novo primanje Duha, nego novo oslobođenje sile i snage Duha koji u nama već prebiva. U ovom kontekstu se govori i o „krštenju Duhom”, odnosno o obnovi i oživljavanju čitave kršćanske inicijacije, o primanju karizmi. Što je potrebno da i mi doživimo takvo duhovsko iskustvo? Prvo, trebamo jednodušno i ustrajno moliti u Isusovo ime da nam Otac pošalje Duha i s vjerom iščekivati njegov dolazak. Sv. Bono kaže da Duh dolazi tamo gdje je ljubljen, kamo je poslan, gdje je iščekivan. Zatim trebamo biti spremni na promjenu života. Konačno, trebamo biti spremni prepustiti Duhu kormilo svoga života, ne bojeći se što će nas drugi smatrati „pijanima”.
Dođi, Duše milosti! Dođi u moje srce i ispuni ga vatrom svoje ljubavi. Dođi u moju dušu i ispuni je mirom i radošću. Dođi u moje tijelo i nastani se u njemu kao u svome hramu. Dođi, Duše svetosti! Dođi u naše obitelji i zajednice i ispuni ih živom vjerom, čvrstom nadom i bezuvjetnom ljubavlju. Dođi, Duše Sveti, očisti, obnovi i pomladi svoju Crkvu, Kristovu Zaručnicu. Amen!
Autor: fra Josip Ikić