Dva blagdana za svakoga
Svjetlo riječi donosi objašnjenje – da nije svetkovine Svih svetih, ne bi bilo ni Panteona u Rimu, a ni američkoga Halloweena. A kakve veze benediktinci imaju sa svim tim?
Svjetlo riječi donosi objašnjenje – da nije svetkovine Svih svetih, ne bi bilo ni Panteona u Rimu, a ni američkoga Halloweena. A kakve veze benediktinci imaju sa svim tim?
U Crkvi se danas časti oko 7.000 službeno zabilježenih svetaca i blaženika. Uz to ide još barem toliko zaboravljenih svetaca, čije ime više nije u sjećanju ljudi. A kalendarska godina ima samo 365 dana. Kako onda obilježiti sjećanje na sve te silne svece? U prvim stoljećima zbog toga je nastao skupni termin za sve nepoznate i manje poznate svece – svetkovina Svih svetih, koju Crkva slavi 1. studenog. Pritom ne smijemo zaboraviti da svece častimo kao primjere za kršćanski način života. Osim toga, oni su zagovornici svih živih kod Boga.
Od hrama za sve bogove do crkve svih mučenika
Utemeljenje svetkovine Svih svetih neodvojivo je povezana s jednom od najpoznatijih do danas očuvanih antičkih građevina – s Panteonom u Rimu. Papa Bonifacije IV. ovaj je nekoć poganski hram posvetio kao crkvu 13. svibnja 609. ili 610. godine. Posvećena je Blaženoj Djevici Mariji i svim mučenicima. Dan posvete ove crkve postao je poslije svetkovina Svih svetih. Papa Grgur III. (731. – 741.) proširio je ovaj blagdan u 8. stoljeću. Otada toga dana nisu štovani samo svi mučenici, nego i svi sveci Crkve.
To što je Panteon posvećen za crkvu dovelo je do toga da u srednjem vijeku ne bude porušen kao uostalom mnoge druge antičke građevine u srcu Rima. Osim toga, Panteon je bio posebno sličan ideji svetkovine Svih svetih. Jer ni on ranije nije bio posvećen jednomu božanstvu poganskoga Rima, nego svim božanstvima. Otuda latinizirani grčki izraz pantheion, hram svih božanstava.
Otkuda onda da se Svi sveti slave 1. studenog, a ne više 13. svibnja? Za to treba zahvaliti Ircima. Naime, oni su na prijelazu 8. na 9. stoljeće obilježavanje svetkovine Svih svetih premjestili na 1. studenoga. Keltska nova godina započinjala je upravo toga dana, pa su se pobožni katolici Irske dosjetili obilježiti tada i veliku svetkovinu Katoličke Crkve. Običaj se potom proširio na Englesku, a kasnije su ga pape i knezovi proširili na cijelo zapadno kršćanstvo.
Noć vještica – uočnica Svih svetih
Kad se spomene sve popularnija Noć vještica ili Halloween, treba naglasiti da bez svetkovine Svih svetih ne bi bilo ni ovoga neopaganskoga dana. To se može iščitati i iz engleskoga naziva, koji dolazi od izraza „All Hallows’ Eve“, a označava ni manje ni više nego – uočnicu Svih svetih. Te su večeri (opet) Irci imali određene nekršćanske običaje keltskoga utemeljenja poput iskruživanja bundeva ili strašenja susjeda. Ti su običaji preko Iraca iseljenika u SAD-u dobili poseban značaj, a preko Amerike Noć vještica je ponovno pronašla put do Europe.
Danas katolici u svijetu 1. studenoga ne časte samo sve svete u užem smislu riječi. U Rimskom misalu iz 1970. godine u euharistijskoj molitvi ove svetkovine spominju se ona braća i sestre koji su već došli do savršenstva. Ovdje je riječ o pokojnicima koji su kod Boga.
Nakon svetkovine Svih svetih dolazi Dušni dan, spomendan svih pokojnika. Vidljivo je kako su tematski ova dva dana prilično usko vezani. Ipak, u nekim katoličkim zemljama Svi sveti su državni praznik, a Dušni dan nije. Crkva na svetkovinu Svih svetih želi naglasiti da je ona znak zajedništva pokojnih i živih. Sam izraz Dušni dan dolazi od uvjerenja da je duša čovječja besmrtna i da nakon smrti prolaznoga tijela ona dolazi k Bogu.
Podrijetlo Dušnog dana
U ovom smo tekstu već vidjeli odakle dolazi svetkovina Svih svetih. A što je s Dušnim danom? Do širenja ovoga spomendana doveli su članovi jedne od najpoznatijih benediktinskih opatija u svijetu – one u francuskom Clunyju. Oni Dušni dan proslavljaju od 10. stoljeća.
Na Dušni dan mnogi vjernici posjećuju groblja. Na grobovima svojih pokojnika užižu svijeće i donose cvijeće. U srednjem vijeku ovo je bio blagdan na koji su vjernici bili pozvani pomoći siromasima. Na taj način pomoglo bi se „siromašnim dušama“ u onostranosti. Tad se već smatralo kako su duše u čistilištu u nekoj vrsti stanja okajavanja duša i još uvijek nisu dosegle puninu zajedništva s Bogom.
Zanimljivo, u njemačkom jeziku nazivi za svetkovinu Svih svetih i blagdan Dušnoga dana vrlo su slični: Allerheiligen i Allerseelen. Vidljiva je sličnost u poimanju ovih dvaju dana: Svih svetih i Svih duša.
Vjerojatno ste ovih dana i Vi pronašli trenutak za posjet grobova svojih najbližih pokojnika. Ipak, pozivamo Vas da se sjetite i svih onih kojih se nitko nije spomenuo, u nadi da ćemo poslije smrti svi uživati blaženo gledanje Božjega milosrdnog lica u vječnosti.