Na današnji dan, 3. listopada davne 1895. godine u malom selu Konstantinovu svijet je prvi put ugledao plavkasti dječak po imenu Sergej. Nitko nije slutio da će nekoliko godina poslije taj isti dječak, odnosno mladić po mnogočemu obilježiti poetski i razbarušeni svijet Carske Rusije.
Sergej Jesenjin, po vokaciji i idejnom opredjeljenju pjesnik i boem, poeziju je smatrao sastavnim elementom življenja i sebi priskrbio vječnu slavu među ruskim pjesništvom početka 20. stoljeća. Prvu je književnu slavu stekao u Petrogradu 1915. godine zanimajući se za poeziju sklonu seoskom ruralnom ambijentu. Njegovu je poeziju prvi put zamijetio veliki Maksim Gorki dok je mlađahni Jesenjin recitirao čuvenu Pjesmu o kuji na jednom kavanskom druženju pjesnika. Već je tada slutio u mladom Jesenjinu poletnu snagu poezije prognoziravši mu veliku književnu slavu.
Među velikim događanjima, koja su izmijenila tijek društvene povijesti Rusije, svakako je bila revolucija koju je mladi Jesenjin uvelike pozdravio misleći onako naivno mladalački da će promijeniti ljudski rod nabolje. Vidjevši da revolucija ne donosi nagle obrate već teror mase nad pojedincem, Sergej Jesenjin se povlači u odaje poezije koja ga je više puta oduševila, a koja će ga kasnije i posve uništiti duhovno, tjelesno i materijalno. Sudbonosni je susret bio 1922. godine na jednom od kavanskih druženja i gala večeri gdje upoznaje slavnu američku balerinu Isadoru Duncan.
Iskre se između dvoje ljudi iz svijeta umjetnosti naglo rasplamsavaju, a mladi Jesenjin iste godine ženi Isadoru i putuje Europom. Slavni je brak, koji je propao i bio katastrofalan za obje strane, tim više zanimljiv zato što sam Jesenjin nije znao ni riječi engleskoga jezika, a Isadora nijedne riječi ruskoga jezika. Svakako je užasnom Jesenjinovom karakteru kumovala pretjerana konzumacija alkohola koja ga je takoreći uništila i srozala sve moralno i duhovno u njemu.
Kasnije se ženi sa Sofijom Andrejevnom Tolstoj, unukom slavnoga ruskog pisca Lava Nikolajeviča Tolstoja. Lav Tolstoj nije nimalo volio zeta Jesenjina, smatrao ga je nepopravljivim pijancem i zgubidanom. Kao pobornik ruskoga simbolizma, Jesenjin je pisao poeziju posvećenu seoskom ambijentu veličajući majku prirodu stihom punim metafora i melodioznom notom.
Staljinizam se oštro suprotstavio idealima Jesenjinove poezije pune huliganstva, pijanstva i kavanskoga raspoloženja. Jesenjinova je poezija stekla mnoge poklonike diljem Europe, a pjesnikova inspiracija jača u posljednjim godinama života prije naprasne smrti izvršene samoubojstvom.
Tijekom posljednja četiri mjeseca pjesnikova života svi su izbjegavali sumanutoga pjesnika puna gorčine ustajaloga konjaka. Pjesnik danonoćno pije, a svakodnevno dernjavom u kavanskom raspoloženju tjera goste kavane i biva problem samom sebi i drugima oko sebe.
Njegovo se stanje stalno pogoršavalo sve dok 27. prosinca nije, ostavši bez tinte, vlastitom krvlju napisao čuvenu pjesmu Doviđenja, prijatelju za svoga prijatelja Viktora Erliha. Njegovo je doviđenja bilo ujedno zbogom zauvijek i život je završio trostrukim samoubojstvom, presijecanjem vena, vješanjem i izgaranjem uz cijev parnoga grijanja.
Pokopan je skromno u Moskvi 30. prosinca 1925. godine na Vaganjkovskom groblju. Legenda kaže da je blizu njegova groba samoubojstvom završila vlastiti život jedna lijepa crna žena vjerojatno se ne mireći s tim da mladoga pjesnika više nema.
Navodno je bila opčinjena likom i djelom slavnoga ruskog pjesnika. Kako god, ruski je pjesnik Sergej Jesenjin proširio poetski horizont svojim nezaboravnim stihovnim sazviježđem neba i majke prirode. Postao je i ostao jedan od najcjenjenijih ruskih pjesnika 20. stoljeća, a svojim je nemalim doprinosom utjecao na generacije mladih pjesničkih buntovnika željnih avanture i pokoje čašice konjaka. Problem je bio što se mladom Jesenjinu omaklo više njih, a to ga je na kraju krajeva i koštalo vlastitoga života.
Autor: Ivan Vrljić
Izvor: kerigma-pia.hr