Pali smo bez ispaljenog metka. Ono što nisu mogli četnici u ratu, odradio je Plenković u miru. Bacio je čitav jedan narod na koljena a da nije ni trepnuo.
Na kraju se moramo zapitati, jesmo li kao narod mogli bolje?
Jesmo li uopće pružali otpor?
Jesmo, ali u granicama dozvoljenog.
1.Kako smo došli u ovu situaciju?
2.Jesmo li normalni?
3.Ima li još nade za nas?
Tri su osnovna pitanja koja muče marginalnu populaciju. Odgovori su slijedeći:
1.Zato što smo bili pasivni.
2.Ja sigurno nisam,a za druge ne znam, a na treće pitanje odgovor zna samo
vidoviti Milan.
Pošto je vlastima jasno da “mogu raditi što hoće”(citiram titu), sada su se počeli iživljavati na nama. Kako drugačije protumačiti NJEGOVE riječi: “Potpisati ćemo Marakeški dokument unatoč pritiscima.” Jedini oponent ovome sporazumu je bio Hrvatski narod (minus komunjare i četnici). ON se znači hvali činjenicom, da će
postupiti suprotno interesima onih koje bi trebao predstavljati? Jednostavno sam bez teksta i ne mogu pronaći riječ koja bi ovo definirala. Ne da mi se više ni psovati, jer nema nikakvoga efekta.
Gledam Poljake kako se bore za svoju domovinu i pitam se: “zašto mi nismo takvi”? U trenu se skupi 300 tisuća ljudi i jasno kaže NE! Uopće ih ne zanimaju kritike EU, UN i Soroševih medija. Patriotizam im je na prvome mjestu, kako i treba biti. U bravarovo doba smo zavidili Amerikancima, a danas zavidimo Mađarima i Poljacima.
Ne zbog životnog standarda, nego zbog slobode. Krvavo smo se za nju izborili a sada smo u situaciji da je opet izgubimo. Ovaj put oružje ne pomaže. Neprijatelj danas ne napada granatama, nego riječima, deklaracijama
i dokumentima. Oduvijek se govorilo:“Lažeš ko’ srbin”, a danas se kaže:“Lažeš ko ’ Plenković.”
Nedavno sam napisao tekst pod naslovom: “Ostoja i Vesna, najopasniji Soroševi igrači!” Bilo mi je (dobronamjerno) sugerirano da je anemični tito opasniji, ali jednostavno nisam mogao povjerovati. Činilo mi se da drug premijer nije u stanju nadmašiti ovo dvoje velikana. Podcijenio sam ga. O Ostoji i Vesni i danas
mislim sve najgore, ali “ubojica dječjeg lica” je taj koji nas vodi ravno u propast.
Jer ON je iznad svih, ON može što hoće, a svaka NJEGOVA odluka je korak unatrag za ovu državu ali veliki plus u njegovoj karijeri. Uopće ne sumnjam da će daleko dogurati. ON ima sve karakteristike koje se danas cijene među političkom elitom. Nekada su ih zvali nedostacima ali vremena se mijenjaju. Ono što je oduvijek bilo prirodno i normalno, danas nazivaju ekstremizmom. Ljubav prema obitelji, dragome Bogu, domovini…, nije poželjno javno iskazivati, jer to nekoga vrijeđa?!
Nije logično ali je tako. Svijet je postao jedan veliki laboratorij, gdje se eksperimentira sa svim i svačim. A prvenstveno s ljudima. Što je konačan cilj vladara iz sjene ne znam, ali znam da ON zadovoljava sve kriterije. Vođenje države je za njega samo posao, i ništa više. Kao u nekom akcijskom filmu, gdje je glavni glumac nemilosrdni plaćeni ubojica, a u slobodnom vremenu brižni suprug i otac.
Normalno da sve ovo nije sam mogao sam napraviti. Prije stupanja na dužnost, očišćen mu je teren a logistika kojom raspolaže je neograničena. Ipak, mora mu se priznati da svoj prljavi posao izvrsno odrađuje. Tako dobro da je od državotvornog HDZ-a napravio stranku poslušnika i hipnotiziranih likova, koji bez pogovora izvršavaju sve njegove zapovijedi. Kaže dragi vođa da: “vlada ima stav u vezi Marakeškog dokumenta”. Oni imaju stav?! Oni potpisuju sve što im se naredi. Da im sutra daju dokument o kapitulaciji RH, oni bi ga potpisali.
Zadnji na ovim prostorima kojemu je ovako nešto uspjelo, bio je bravar. Koji nije strahovao od oporbe, jer je nije ni bilo. Slično je i danas. Nekada opasni kmeri, koji su koristili svaku prigodu da se dočepaju vlasti, danas se ponašaju kao da uopće nemaju nikakvih ambicija. Jer ON je i njihov lider a i programi su im skoro
identični. I zato ga nema smisla rušiti i puhati mu za vratom. Prava idila, suživot i bratstvo i jedinstvo.
Da ne bi sve bilo providno i očito, u medijima se svako malo pojave irelevantni likovi koji “prijete” osnivanjem svojih stranaka. Ono što četnici nisu uspjeli u ratu, JUDE će odraditi u miru. A mi samo gledamo i čekamo. Neče li se desiti neko čudo? Sve mi ovo liči na tragikomediju u 3 čina. Upravo svjedočimo onome završnom, gdje glavni junak (RH) umire u najgorim mukama. Gosp. Dujmović kaže da smo prešli Rubikon. Jesmo, i to odavno. Ali sada je to i službeno. Istina boli ali je treba znati. Možemo kao i do sada, zabiti glave u pijesak i praviti se da
je sve u redu. Ali što je poenta? Uopće ne vidim realnu osnovu za bolje sutra. Gotovo je. Finito. The end. Fajront!
Pali smo bez ispaljenog metka. Ono što nisu mogli četnici u ratu, odradio je Plenković u miru. Bacio je čitav jedan narod na koljena a da nije ni trepnuo. Na kraju se moramo zapitati, jesmo li kao narod mogli bolje? Jesmo li uopće pružali otpor? Jesmo, ali u granicama dozvoljenog. Dodavali smo se na svojoj polovici, i tu i tamo bi prešli centar. Ali nekada se mora ići na sve ili ništa, ako želiš pobijediti. Sudačka nadoknada se bliži kraju, a mi još uvijek gubimo. Možemo li barem izboriti penale? Sve ovisi o sucu, jer više ništa nije u našim rukama.
facebook status
* Mišljenja iznesena u tekstovima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Biram DOBRO