Na današnji dan, 14. ožujka 1873. rođen je Rudolf Horvat, hrvatski povjesničar i političar. Jedan od osnivača Hrvatske pučke seljačke stranke (1904.) i u dva mandata zastupnik Hrvatske republikanske seljačke stranke u Beogradu (1920. i 1923.).
Nakon povlačenja iz politike je do umirovljenja bio profesor u Zagrebu (1926.–1932). Od 1941. profesor je na zagrebačkoj Zastavničkoj školi, zastupnik u Hrvatskom Državnom Saboru 1942. i od 1944. profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1945. bio je osuđen na desetogodišnji gubitak političkih i građanskih prava. Proučavao je povijest Podravine, Slavonije, Like, Krbave i Međimurja.
Njegova glavna djela su „Hrvatski pokret godine 1848.“ (I–IV, 1898.–1899.), „Rat Hrvata s Magjarima godine 1848–49“ (I–II, 1901.–1902.), „Borba Hrvata s Turcima za Petrinju“ (1903.), „Povjest Hrvatske“ (1904.), „Najnovije doba hrvatske povjesti“ (1906.), „Povjest Medjumurja“ (1907.), „Slike iz hrvatske povjesti“ (1910.), „Povijest kraljevine Hrvatske“ (I–III, 1912.), „Hrvatska Podravina: povijesne rasprave, crtice i bilješke“ (1933.), „Slavonija“ (1936.), „Lika i Krbava: povijesne slike, crtice i bilješke“ (1941.) i „Hrvatska na mučilištu“ (1942.), a iz muzejske knjižnice, ovom prilikom, predstavljamo neke od njih.
