Život je jako čudan. Učiniš hrpu stvari za nekoga tko ti na kraju spočita onu jednu koju mu nisi učinio. Bježiš od nekih ljudi oko sebe, a zapravo ne bježiš od njih, bježiš od mogućnosti njihovog odbacivanja. Misliš da se plašiš drugoga iskreno zavoljeti, a zapravo se plašiš mogućnosti da ne budeš voljen. Čudan je taj život. Kažeš da si gospodar svoga života, a nisi ni svjestan koliki ljudi imaju indirektan utjecaj na sve što govoriš, misliš i osjećaš.
Zato nikada ne pokazuj ljudima gdje te najviše boli. Na kraju će najviše tu da udare. Jer srce se otvara samo pred onima koji su svoje otvorili pred tobom. Ne s kojima si kliknuo na prvu, već s kojima si zaživio na prvu. Ima jedna stvar koja je jako čudna. A ta je da o ljubavi najviše naučimo od onih koji nas nikada nisu umjeli voljeli. Takav je život. I vjerojatno ga do kraja nikada nećemo posve razumjeti. Svejedno, kako god bilo, treba živjeti.
