Mi kerida…

Izbor pjesama iz ciklusa (Rujne samoće)

Foto: pixabay.com
0

Foto: pixabay.com

 

Trenuci ispunjeni hrđom. Pusto predgrađe grada.

Zidovi zarobljeni odsjajem sunca… bez povoda… bez najave…

na prepad… prevareni…

Samotni sati u jeseni… sporo hlape k’o miris prolivena konjaka

na dotrajalom kafanskom stolu.

Gdje li si noćas!? Čije ti ruke,

skrivaju lice:

moje… nečije tuđe… strane… hladne… zgrčene… nepoznate….

samo, ne moje…

… kao Tolstoj na zadnjoj željezničkoj postaji,

u srcu Rusije…

… kao Buddha dok je plakao na gorama Astrahana….

k’o bijedni angolski rob prije svitanja…

još ti se nadam –

u blijedim sajmišnim licima… u prodavačicama cvijeća na prljavim kolodvorima,

ljupkim djevojkama što svakodnevno lepršavim lila haljinama

prose poglede sumanutih gradskih taksista…

Mi kerida

Ima li igdje u svijetu:

ne napaćenih ženskih srca…

Ima li ih igdje… ne zarumenjelih zbog čari ljubavi… ne razigranih zbog šapata strasti…

Ima li ih igdje… neokrnjenih… netaknutih… ne osramoćenih…

ne pogaženih… ne iznevjerenih…

Mi kerida

Ne. Nema ih….

Ni na jednoj strani svijeta… Ni na jednom djelu neba…

Mi kerida…

Ne. Nema ih…

 

Foto: pixabay.com

 Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=yCC_b5WHLX0

 

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.