Druga slika kojom se Isus predstavlja jesu “vrata ovcama” (usp. Iv 10,7). On kaže: “Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti” (usp. Iv 10,9), to jest imat će život i to u izobilju (usp. Iv 10,10). Krist, Dobri Pastir, je postao vrata spasenja čovječanstva, jer je prinio život za svoje ovce.
Isus, dobri pastir i vrata ovcama, je vođa čiji se autoritet izražava u poslušnosti, vođa koji, da bi upravljao, daruje život i ne traži od drugih da žrtvuju vlastiti. U takvog se jednog vođu možemo pouzdati, poput ovaca koje slušaju glas svoga pastira jer znaju da ih on vodi na dobre i obilne pašnjake. Dovoljan je jedan znak, jedan poziv i one idu za njim, slušaju, kroče vođeni glasom onoga kojeg doživljavaju kao prijatelja, koji je ujedno snažan i mio, koji vodi, štiti, tješi i liječi.
Takav je Krist za nas. Ima jedna dimenzija kršćanskog iskustva koju ostavljamo možda malo u drugom planu: to je duhovna i afektivna dimenzija. Osjetiti se vezanim posebnom vezom s Gospodinom poput ovaca sa svojim pastirom.
Katkad previše racionaliziramo vjeru i u opasnosti smo da izgubimo osjetljivost na ton toga glasa, glasa Isusa dobrog pastira, koji potiče i očarava. Kao što se dogodilo dvojici učenika iz Emausa, kojima je srce gorjelo dok im je Uskrsli govorio za vrijeme puta. Divno je iskustvo osjetiti da nas Isus ljubi.
Zapitajte se: “Osjećam li da me Isus ljubi?”. Za njega nismo nikada tuđinci, već prijatelji i braća. A ipak nije uvijek lako razlikovati glas dobrog pastira. Budite oprezni. Uvijek postoji opasnost da nas u tome ometa buka mnogih drugih glasova. Danas smo pozvani ne dopustiti da nas odvrate lažne mudrosti ovoga svijeta, već slijediti Isusa, Uskrsloga, kao jedinoga sigurnog vođu koji daje smisao našem životu.
Iz nagovora pape Franje uz molitvu Kraljice neba, u nedjelju 7. svibnja 2017.
Tekst: IKA
Foto: Povratak izgubljenog sina Milosrdnom Ocu. Internet,