9. studenoga 1991.
Zapovjednik hrvatske obrane u Vukovaru Jastreb, povukao je embargo na informacije, ali je i obrana Vukovara pred slomom.
Za Hrvatski radio javlja Siniša Glavašević.
Informativna blokada kojoj je u ponoć istjecao treći dan punovažnosti bila je posljednji pokušaj vukovarskog zapovjedništva da sačuva grad od dezinformacija i pogrešne politike koju je Vukovar u Hrvatskoj najviše platio. Nepovjerenje, nerazumijevanje ili nebriga za ovaj grad, uvjetovali su da Vukovar više nema ulica ni trgova ni kuća. Ima više od dvije tisuće djece i petnaest tisuća stanovnika, i ima ranjene i umorne borce koji su ogorčeni izdajom koju argumentiraju sa 78 dana nadljudskih napora da sačuvaju grad dok obećana pomoć ne stigne.
U ovom trenutku ruševine vukovarske bolnice na koju su već dugo padale granate i mine, kriju četiristo i pedeset ranjenika. Medicinske ekipe rade sve što mogu da lokaliziraju infekciju što se, uslijed teških uvjeta, počela razvijati. Uslijed teških operacija već izvjesno vrijeme bili su opterećeni nedostacima drugih neophodnih lijekova i sanitetskog materijala.
O tome je večeras za HTV trebao govoriti šef transfuzije doktor Edin Zujović. Grada, koji je u svijetu do sada bio simbol Hrvatske, više gotovo nema. Tragedija koja se odvija definitivno zna svoje autore, a zna ih i svijet. Neprijateljska ofenziva ima za cilj Vukovar i uzdrmava grad već desetak dana. Jutros je nastavljena paljbom teške artiljerije s distance da bi se oko 10 sati počela usijecati u hrvatsku obranu na Lušcu i Ulici 1. svibnja. Na tim mjestima uslijedio je kombinirani pješadijsko-tenkovski napad, da bi oko podneva iz aviona bila spuštena takozvana ”mreža” na naselje Borovo. Teško je pobrojiti sve zločine koje je okupator učinio samo danas. Ali ako se istakne napad na najnaseljeniji dio grada Olajnica, gdje se ovog trenutka nalazi oko tri tisuće ljudi, na koje se vrši pritisak svim sredstvima, zatim bolnica, i brojna skloništa gdje nema nikakvog vojnog razloga za djelovanje, onda je sve jasno.
Ako Vukovar padne, i ako njegovo stanovništvo izgine u masakru za koji se pouzdano zna da ga neprijatelj sprema, onda zato krivce treba tražiti prvo u Zagrebu, pa tek onda dalje, jer odavde su odaslane mnoge poruke na koje nikada nisu stigli odgovori.