Kako to da su se bivši komunisti, za razliku od bivših disidenata i antikomunista, puno bolje i uspješnije prilagodili novim liberalno-demokratskim sustavima svugdje u Europi, pa tako i u Hrvatskoj? Kako to da su djeca komunizma prilično utjecajna u politici, medijima, sveučilištima i kulturi? Istaknuti poljski i europski filozof i političar Ryszard Legutko tvrdi da to nije samo zbog toga što su zahvaljujući privilegijama iz bivšega sustava imali više iskustva u državnoj upravi, lakšu dostupnost obrazovanja ili pak zbog toga što su preuzimajući državna poduzeća prilikom privatizacije došli u posjed sredstava koja su im omogućila bolji početni položaj za političke igre moći i utjecaja.
Radi se o nečemu puno dubljem, jednoj sasvim tajnovitoj prednosti, a to je činjenica da liberalna demokracija posljednjih desetljeća počinje sve više sličiti na totalitarizam te tako s komunizmom dijeli svojevrsnu ideološku sličnost pa se istomišljenici prepoznaju i podupiru.
Ova vrlo intrigantna knjiga pokazuje bit te sličnosti i toga prijetećeg totalitarizma te vrlo konkretno upućuje na njegova očitovanja koja počesto i ne opažamo jer je lišen izvanjske krutosti i brutalnosti. Ukazujući na opasnosti koje takav politički sustav sa sobom nosi Legutko istovremeno promišlja i o tome kako mu se oduprijeti te sačuvati ljudsku slobodu i dostojanstvo.
Stoga bi ovu knjigu trebao pročitao svatko tko tko želi razumjeti europsku i hrvatsku stvarnost i spremno se suočiti s izazovima koje ona nosi sa sobom.
“Neki su, poput Ryszarda Legutka, ipak obdareni hrabrošću i intelektualnom čestitošću pa se usuđuju ići protiv struje. (…) Demon u demokraciji uočen je i opisan, a u dijelovima Europe poput Poljske već je započelo i njegovo egzorciranje. Stoga je u zemlji poput Hrvatske, čije su elite savršen primjer neokrznuta kontinuiteta od komunizma do liberalno-demokratskih guvernera na daljinski upravljač briselske oligarhije, ova knjiga posebno dragocjena i blagotvorna.” Nino Raspudić
“Legutko je bivši disident u borbi protiv komunističkih laži, a danas svjedoči o novoj opasnosti koju je teže prepoznati jer je zamaskirana jezikom demokracije, slobode, prava itd. Međutim, krajnji je ishod isti – zarobljavanje ljudi ideološkim okovima.”
Stjepo Bartulica
Izvor: verbum.hr