Dragi čitatelji!
Slavimo sedmu vazmenu nedjelju, slušamo evanđelista Ivana, Isusovu molitvu da ih sačuva u svom imenu, da budu jedno srce i jedna duša, istomišljenici među sobom kako bi primili Duha Svetoga o čemu ćemo slušati slijedeće nedjelje.
U prvom čitanju iz Djela apostolskih slušamo govor apostola Petra i mjesta nadopune apostola nakon Jude – sina propasti koji iznevjeri službu koja mu je bila povjerena i biranja novog apostola na njegovo mjesto Matiju, koji biva pribrojen jedanaestorici apostola. Mjesto časno koje je dobio da svjedoči Krista, boraveći s apostolima od Ivanova Krštenja do Uskrsnuća Kristova apostolima nije bio problem prihvatiti ga kao jednog od njih. Bili su osnaženi i ohrabreni Uskrslim Kristom i nije ih teško prihvatiti novog člana kao što bi to bilo nam danas. Danas modernom čovjeku nije jednostavno prihvaćati novosti, nove članove bilo u svojoj zajednici kojoj pripadaju, svojoj obitelji ili grupaciji u kojoj žive. Danas kao da ne bi dopustili da nam se netko nov „prikrpa“ a mi smo toliko toga prošli… smatrajući sebe važnim i nezamjenjivim, što naravno nismo! Kao da nam nedostaje poniznosti i prihvaćanja isto važnim drugih osoba bez obzira kada nam se pojavili u našim životima, životima naše zajednice ili društva. Zato nam se drugo čitanje današnje nedjelje i poslanice apostola Ivana čine tamo ohrabrujuće: „ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas i mi smo dužni ljubiti jedni druge!“ (1 Iv 4,11). Dužni smo prihvaćati jedni druge iz ljubavi kao Bog koji je ljubav, koji ostaje u nama.
Dragi prijatelji! U Evanđelju slušamo da je Isus Krist molio za sve nas! Molio da nas sačuva od Zloga i posveti u istini. Koliko ljubavi izrečene od samoga Krista za sve nas! Kako nam želi samo dobro i spasenje naš Gospodin! Ne želi da nas uzme iz svijeta Bog nego da živimo u svijetu i svjedočimo Boga, čuvajući nas od Zloga i podvala kojim želi udaljiti nas od Boga i brata čovjeka. Posvetio nas u istini! Što je istina? Pitamo se kao i Poncije Pilat… a sjetimo se naučavanja Isusova: „ja sam put, istina, i život! Život koji nam daruje vječnost ako budemo vjerni i Bogobojazni s puno ljubavi za druge kako nas je On učio. A potrebno nam je samo biti i ostati u njegovoj ljubavi. Imamo predanu Riječ koji je sam Spasitelj naš dao nam kako bismo živjeli u istini, pravdi i ljubavi. Ne sami, već u zajedništvu, obiteljskom, crkvenom, župnom, društvenom. Nije dovoljno biti dobar, uzoran, zatvoren u sebe i misliti da ću ispuniti svoju kršćansku dužnost, kao hladan, mlitav svjedok Isusa Krista, već otvoren za razgovor, dijalog s neistomišljenicima kako bismo im vlastitim življenjem bili svjedoci ljepote kršćanskog zajedništva i ljubavi kojom obogaćujemo sve koje susrećemo i sami sebe po tom predanju. Potrebno je biti nadahnut djelotvornom ljubavlju i u milosti Isusovoj da drugi prepoznaju Istinu – Isusa Krista koji je u našem životu prisutan.
Dragi čitatelji! Molimo Gospodina za svoje vlastito posvećenje i posvećenje svojih najmilijih da bismo mogli vjerodostojno ljubav živjeti.
Amen
vlč. Stjepan