U nasrtajima prolazimo jedni pored drugih. Rijetko katkada zastanemo i pogledamo ljudima u oči. Krijemo se, zaboravljajući da se nigdje ne možemo sakriti od čovjekova pogleda, jer se upravo u njemu događa susret s osobnošću čovjeka. U krajičku njegova oka,…
U izdanju nakladničke kuće Verbum 2017. godine na hrvatski jezik preveden je svjetski bestseler „Nesveti sveti i druge priče“, knjiga sjećanja na najrazličitije događaje iz monaškog života monaha, a danas biskupa Ruske pravoslavne crkve, Tihona Ševkunova. Knjiga sama po sebi…
Uskrs je za kršćane vrhunac slavlja, kako se opravdano kaže – najveći kršćanski blagdan. A slavlje je radost. Radost je Uskrsa radost nad radostima, a njegovo je slavlje nad svim slavljima. I to s najvišim razlogom. No, Uskrsa ne bi…
Tjedan pred Uskrs naziva se Tjedan muke, Sveti tjedan ili Veliki tjedan, a označava spomen na posljednje Kristove dane i liturgijsko uprisutnjenje njegova vazmena otajstva. Započinje blagdanom Cvjetnice, a završava Uskrsom. Kratak povijesni pregled i značenje Velikog tjedna daje nam…
Nema prikladnijeg vremena od korizme za razmatranje velikog misterija zla i patnje. Riječ je o zlu i trpljenju „izvan nas“, kod drugih, i „u nama“ samima, sve do najintimnijih sfera naše duše i srca. Od rođenja do smrti izloženi smo…
Kada čovjek počne razmišljati o svom duhovnom životu i Božjem pozivu kojim nas poziva na obraćenje i posvećenje te posvećivanje drugih (apostolat), suočava se ili će se suočiti s ovih šest strahova: Prvi strah: Nisam slobodan Već imam svoj životni program, plan,…
Svi znamo što je križ i uočavam da ga većina od nas, na sve moguće načine pokušava izbjeći. Vjerujem da se pitamo zašto je Isus postavio upravo križ kao simbol kršćanstva, a tvrdi da nas beskrajno ljubi…u što ne možemo…
Duh ga je vodio pustinjom, gdje bijaše iskušavan. Je li Isusu bila potrebna pustinja, post, molitva i na kraju kušnja? Time nam pisac Luka želi istaknuti uz Isusovo Božanstvo i pravu ljudsku narav. Kao i svaki čovjek osjećao je strah…
Kada je svećenik uzdigao hostiju, u tom je skromnom komadiću bijelog kruha, taj okorjeli ateist, prepoznao stvarnu prisutnost uskrsloga Krista u kojeg dotada nije htio vjerovati. Gledajući u hostiju, Caillet je doživio prodornu svjetlost tog Boga u čije postojanje do tog trenutka nije vjerovao, ali kojeg je, usprkos svemu, čitav život podsvjesno tražio.
„Ako smo prisutni, kao posljedicu ćemo uvijek iskusiti Prisutnost… Mudrost nije u skupljanju više činjenica i podataka… Mudrost je upravo drugačiji način gledanja i poznavanja… Prisutnost jest mudrost! Ljudi koji su potpuno prisutni, znaju kako vidjeti cjelovito, ispravno i istinski. Prisutnost je ono ‘jedino potrebno’… Ona je praktičan svakodnevni zadatak svake zrele religije“ (str. 74-75).
