Na današnji dan 1978. godine “rođen” je najveći ubojica hrvatskog naroda – ZAKON o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Taj je ubojica i dalje živ i neometano djeluje nikad jači. Zaštićen od svih struktura moći ovoga…
Ta nemilosrdna kultura smrti provodi se pod krinkom nečega što bi trebalo donijeti dobro čovjeku: pobačaj se smatra borbom za pravo na slobodan odabir žene, eutanazija je postala izgovor za olakšavanje smrtne muke starijih ljudi, a rodna ideologija sinonim za oslobođenje od represivnih normi i kulturoloških stereotipa, te od društvenih konstrukta radi tobožnje jednakosti muškaraca i žena. Kako možemo zaštititi obitelj od takve zbrke i od lažnih proroka?
Oh kad bi bio studen ili vruć! Ali, jer si mlak, (čitaj=poganski katolik), ni vruć ni studen – izbacit ću te iz Svojih usta. (Otk 3,16)
“Sama ideja da će jedna strana organizacija financirati i organizirati grupe u Irskoj kako bi demontirali zaštitu nerođenog djeteta u Irskoj predstavlja brutalno uplitanje i sveukupan prezir prema irskom narodu.“
“Tisuće Iraca su danas živi zahvaljujući tom zakonu“, komentirala je Sherlock. “Osim toga, Irska je pokazala kako je moguće zabraniti abortus i biti lider u svijetu u zaštiti života trudnica.“
Prema ideologiji o rodu, obitelj se pretvara u mjesto u kojem se pregovara o vlasti; ona više nije osnovna stanica društva, a još manje prostor ljubavi i zajedništva među osobama. Budući da je obitelj bila žarište nejednakosti, prema teoretičarima o rodu, treba izmijeniti odnose moći između muškaraca i žena, također i između dječaka i djevojčica počevši već u osnovnoj školi.
Nakon Konferencije u Pekingu, ono što se radilo prikriveno nastavilo se raditi sve javnije. Tijela OUN-a su se prihvatila definiranja „roda“. Te takozvane definicije ostajale su dugačke i neodređene; one se nezaustavljivo mijenjaju, ali i omogućuju tumačenje koje uključuje spolno usmjerenje i identitet roda.
