Iako sad mojeg tate nije bilo uz mene da me drži za ruku, osjećao sam da je tu. Da sjedi na suvozačkom mjestu i da me smješkajući mi se, gleda. Opet onako mlad, pun snage, ali bez grča na licu kao onog jesenskog jutra. On je sad sa svojim Prijateljem, kako je nazivao Isusa, a mene čeka još puno mostova koje moram prijeći prije nego prijeđem i zadnjega gdje ćemo se, nadam se, opet sresti. Bit će to jednoga dana kada zaspim poput svog oca, korak dublje od sna…
Poslanje sedamdesetdvojice Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve…
O svom odlasku u Indiju, Majka Terezija je 1929. godine napisala na hrvatskom pjesmu Oproštaj, čiji tekst se može vidjeti u njenoj spomen-kući u Skoplju. OPROŠTAJ Ostavljam milu kuću I dragi zavičaj. U Bengaliju idem vruću, U daleki kraj. Ostavljam…
Ponadati je se, da ću jednog dana hodočastiti u tu bogomolju, te svoga Krista umiti, poljubiti… zagrliti!
Kao da je srce za nešto drugo stvoreno!? Sva svrha srca je u tome da se nesebično potroši. Ono je kolodvor koji živi dokle god ima susreta, dokle god se prolazi njime, čeka, strepi, moli, tuguje, odmara u bezbrižnom promatranju raznobojnih vlakova koji prolaze njime. Kad nestane susreta, kad vlakovi prestanu stizati i odlaziti, kad nestanu s njega glasovi, tad kolodvor zamire. Postaje pust. Tmuran. Oko njega se počnu motati sumnjivi likovi zlokobna izgleda.
I nije da Bog ne može zacijeliti sve rane i skupiti u cjelinu razasutu sliku ljudske duše. On to neprestano čini. Problem je što čovjek sa svakom novom ranom, sa svakim novim danom u kojem odbija Božji poziv i Njegovu ispruženu ruku, gubi iz vida sliku Doma kojem pripada. Ta slika postaje sve mutnija dok je u potpunosti ne zatamni mučna praznina tame. Tada mjesto nade preuzima strah i razorni osjećaj besmisla do želje za vlastitim nestajanjem. A mnogi od njega pate. Nema čovjeka koji se nije s njim susreo u nekom obliku, budio znojan u noći ili plakao od boli odbačenosti i samoće. Nema ga.
Glavna tema novog broja magazina je Proljeće na najvećim kvarnerskim otocima: Rabu, Krku, Cresu i Lošinju, dok su neke od tema i Zagrebačko kulturno proljeće te tvrđave Šibensko-kninske županije.
