Nadbiskup Pierbattista Pizzaballa, apostolski upravitelj Latinskog jeruzalemskog patrijarhata, predvodio je Vazmeno bdijenje u Jeruzalemu
Bazilikom Svetoga groba u Jeruzalemu ujutro na Veliku subotu odjeknuo je prvi uskrsni „Aleluja“. Kako bi se brojne kršćanske zajednice, prisutne u tom svetom gradu, na mjestu gdje je Isus prije gotovo 2000 godina razapet, pokopan i uskrsnuo, mogle izmjenjivati u liturgijskoj proslavi svetkovine Uskrsa, odobreno je da se tamo svake godine već ujutro na Veliku subotu započne s Vazmenim bdijenjima i slavljem najvećega kršćanskoga blagdana.
Slavlje rimokatoličke zajednice u Svetoj zemlji predvodio je nadbiskup Pierbattista Pizzaballa, apostolski upravitelj Latinskoga jeruzalemskoga patrijarhata. U propovijedi je, među ostalim, kazao da se u toj liturgiji ne slavi uspomena, jer čak i danas Bog na tom mjestu ljubi, stvara, oslobađa, vodi i oprašta. Danas na tom mjestu On izvršava djelo Otkupljenja. Nadbiskup je potom izdvojio i objasnio neke znakove koji obilježavaju vazmenu liturgiju, kao što su noć, vatra, voda i kruh.
Ponesimo svjetlost, koja je osvijetlila našu osobnu noć, u mnoge noći ovoga vremena. Shvatit ćemo uistinu da noć nema snage. Ukoliko imamo svjetlo, i sami ćemo biti svjetlo – kazao je nadbiskup te se potom osvrnuo na blagoslovljeni oganj iz kojega također dolazi svjetlo koje osvjetljava našu tamu. Oganj je i znak pročišćenja, a blagoslovljeni bi oganj Velike subote – prema riječima apostolskoga upravitelja – trebao pročistiti naše nepravedne i užurbane prosudbe te našu nesposobnost da cijenimo i prepoznajemo dobro.
Osvrnuvši se na znak vode, nadbiskup Pizzaballa upitao se čega smo žedni? Jesmo li žedni Boga i Njegove Riječi? S kojega izvora crpimo vodu? Ako voda pročišćava poput ognja, naši su izvori pročišćeni, naša je voda opet čista i svježa – kazao je nadbiskup te uputio na vodu koja izvire iz Kristova boka, a koja je iznad svake druge tekućine koja taži žeđ.
Ove noći želimo postati kruh koji se lomi kako bi život koji smo dobili od Isusa, Kruha Života, utažio svaku glad za kruhom, za pravdom i za duhovnim životom – kazao je nadbiskup i dodao – Nećemo mi biti ti koji će izvesti to čudo. Evo ga, pred nama. Iz toga praznoga groba, odatle, sve je postalo moguće. Euharistija je – prema riječima nadbiskupa Pizzaballe – završni i najveći znak. U nju su uključeni svi ostali znakovi. Ona je odgovor na potrebu za kruhom koji zasićuje duh, našu potrebu za smislom, glad za pravdom, jednakošću i pravima, te za lijepim i dostojanstvenim životom.
Autor: Emanuela Campanile; Mate Žaja – Vatikan
Izvor: vaticannews.va
Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=HiiKBJBSVTk