Zamislite školu sa 22 razreda – toliko je ubijeno 23-godišnjaka (679)

 

Zamislite školu sa 22 razreda – toliko je ubijeno 23-godišnjaka (679).
Na svakom metku i svakoj granati su bile oznake kalibra na ćirilici,
pa je ovih 16.018 ljudi doslovno ubila ćirilica.

I onda se ova odnarođena vlast čudi zašto se Hrvatima ne sviđa ćirilica!
A kako se uopće zna da je vlast odnarođena?

Ne kažem ‘poginuli’ ili ‘stradali’ jer to zvuči previše slučajno, višom silom i bez namjere. Kao da se govori o prometnoj nesreći ili stradanju od udara groma. Ovih 16.018 ubijenih su usmrćeni itekako s namjerom – da bi što manje Ivana bilo na prostoru od Vukovara do Dubrovnika i Savudrijske vale.

Ubijeno je ukupno 798 Ivana – punih 10 autobusa Ivana.

Samo da podsjetim, svi ti Ivani nisu ubijeni dok su osvajali Požarevac.

Ivan Marić (23) [r.1968, ubijen 1991.]

Na poimeničnom popisu od 16.018 ubijenih u Domovinskom ratu ne postoji osoba tog imena i prezimena, a da je rođen baš 1968. (postoje dva starija Ivana Marića). Međutim, Ivan je najčešće ubijano ime u Domovinskom ratu, a prezime Marić je najčešće prezime na popisu ubijenih u Domovinskom ratu. Što se tiče broja 23 u zagradi, ubijeno je najviše 23-godišnjaka. Eto, to je Ivan Marić (23) kao simbol svih 16.018 s popisa ubijenih u Domovinskom ratu.

Ne kažem “poginuli” ili “stradali” jer to zvuči previše slučajno, višom silom i bez namjere. Kao da se govori o prometnoj nesreći ili stradanju od udara groma. Ovih 16.018 ubijenih su usmrćeni itekako s namjerom – da bi što manje Ivana bilo na prostoru od Vukovara do Dubrovnika i Savudrijske vale. Ubijeno je ukupno 798 Ivana – punih 10 autobusa Ivana. Samo da podsjetim, svi ti Ivani nisu ubijeni dok su osvajali Požarevac.

Zamislite školu sa 22 razreda – toliko je ubijeno 23-godišnjaka (679). Na svakom metku i svakoj granati su bile oznake kalibra na ćirilici, pa je ovih 16.018 ljudi doslovno ubila ćirilica. I onda se ova odnarođena vlast čudi zašto se Hrvatima ne sviđa ćirilica! A kako se uopće zna da je vlast odnarođena? Zato što, osim mogućih izuzetaka, nitko iz vlasti nije poznavao nikoga s ovog popisa. Oni nemaju nikakve veze s ovim narodom: ili oni vladaju pogrešnim narodom (pa to žele ispraviti preodgojem), ili narod ima pogrešnu vlast.

Zanimljivo je potražiti neka poznata prezimena. Na popisu ubijenih je 7 Milanovića. Najmlađi (r.1973) je 7 godina mlađi od premijera (a koji je, kako znamo bio premlad da brani domovinu). Isto toliko je ubijeno i Josipovića. Pusića nema nijednog na ovom popisu. Zato se ministrica balkanluka može veselo ljubiti sa svakim četnikom pod uvjetom da nije osobno ubio više od 10-15 hrvatskih baba za vrijeme rata. To je gornja granica koju dozvoljavaju predsjednik lijepe naše ubijene i ministrica balkanskih poslova. Nema niti jednog Linića među ubijenima, ali zato mu je 182 imenjaka Slavko ubijeno. Od ostalih ministara čak je 38 Matića na popisu, dok nema ni jednog Miljenića, Hajdaša, Mraka, Zlatara, Jakovine, Bauka ni Mrsića.

Imena koja je trebalo iskorijeniti

Nakon Ivana (798), Josip je drugo ime po brojnosti ubijenih (597). Ivica je ubijeno 517 (“samo” 6 i po autobusa). Četvrto ime je Željko (494). Slijedi Marko (376) i Stjepan (313). Da li je 1991-95. bilo opasnije zvati se Ante ili Anto ? Odgovor: Za cijeli jedan autobus je bilo više ubijenih s imenom Anto (290) nego Ante (202). Više od po 200 ubijenih imena je još: Ivo (268), Mato (235), Franjo (231), Zoran (225). Od ženskih imena 20 je Ana i 19 Marija.

Prezimena koja su trebala nestati

Najviše ubijenih je nosilo prezime Marić (86). Približno Marićima je ubijeno i Markovića (82). Zatim slijede loze Grgić i Kovačević (po 74), te Jurić (73). Šimića je ubijeno 66, Babića 63, Lucića 61 (koliko i Vidovića), Bošnjaka 57, Kneževića 56, Tomića , Blaževića i Božića po 51, a Jukića i Pavlovića po 50. Samo da podsjetim, nisu ubijeni dok su nastojali zauzeti Leskovac.

Koliko su godina imali kad su ubijeni?

Najviše je ubijano 23-godišnjaka (679), zatim 24-godišnjaka (665) i 25-godišnjaka (633). Mlađih od 30 godina je ubijeno 6741. Kako da si čovjek dočara ovu brojku? Treba zamisliti kolonu od 84 puna autobusa mladića da bi se pojmili direktni demografski gubici – ubijeni mladići koji većinom nisu stigli imati djecu. I onda se Zmaj Željko Jovanović čudi zašto su Hrvati netolerantni za Zdravopedofilski odgoj i “Igre s guzom” koje nemaju u planu podizanje potomstva. Odnarođenoj vlasti taj demografski gubitak ne predstavlja problem jer bi za toliko bilo danas više nezaposlenih na burzi.

Onih koji su tada bili u 30-tim godinama je ubijeno 4570. To je 57 autobusa osoba u naponu životne snage (što je puno manje od 84 autobusa mladića). Onih u 40-tim godinama je ubijeno 1985, što nije “niti” puna 25 autobusa. Ljudi u 50-tim godinama je ubijeno 1033. Za preko tisuću se ne zna kada su ubijeni ni koliko su bili stari (1076).

Generacijo moja

Svi vi, kada ćete slaviti godišnjicu mature, sjetite se da je ubijeno 23 razreda ljudi iz generacije 1968 (703). Približno toliko i generacije 1970 (697). Generacije 1971 i 1967 ravnopravno po 22 razreda, 1966. a godište 21 razred. Po 20 razreda je ubijeno svake od četri generacije (1969,1965,1963,1964). Nema dokaza da je i jedan razred napadao Paraćin.

Polovica svih je ubijena 1991. i 1992. Tih 8.000 su zapravo ubili (1) Ivica Račan s vrhom zločinačke organizacije SKH kada je predao oružje Teritorijalne obrane, te (2) Budimir Lončar, koji je po Hodge James Gow-u “molio da Vijeće sigurnosti uvede Hrvatskoj embargo na uvoz oružja”. Lončar je kasnije postao Mesićev (3) vanjskopolitički savjetnik. Koliko kandidata za veleizdaju u samo jednom pasusu!

Iako je neki zlikovac rekao “Neka institucije rade svoj posao”, popis ubijenih (branitelji+civili) se ne može naći na stranicama niti jednog ministarstva ili institucije. Institucije ne rade svoj posao, ali primaju plaću. Takav popis ne zanima niti povjesničare oko Tvrtka Jakovine na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta. Ovih 16.018 imena je spojeno iz dva popisa: jedan je s kenotafa crkve

Sv.Mati Slobode

(http://svetamatislobode.hr/sites/default/files/_sms_/Virtualni_popis_palih_branitelja.pdf), a drugi je popis vlč. Franje Jurčevića (“Hrvatske žrtve koje nitko ne spominje”) http://www.kastav-crkva.org/hr_zrtve_n.html . Posebno je dojmljiv popis vlč.Jurčevića. Iz njega se može iščitati kako su nas komšije zadužile:

… odveli ga 1994. i gubi mu se trag

… zarobljen 1993, mučen i ubijen 1994

… preminuo od posljedica mučenja 1993

… masakriran u siječnju 1992

… nestala nakon okupacije 1991

… r. 1908, spaljen u svojoj kući 1991

… ubijen 1991, mrtav ležao u vrtu nepokopan

… obješen 1993.

… ubijena 1991. u svojoj kući

… viđen krajem 1991. u srpskom logoru St. Gradiška, mučen i ubijen

… odveden u Knin gdje je podlegao mučenju 1992

… ubijen iz tenka 1991

… r. 1903., ubijen u svom dvorištu 1991

… ubijena 1991., masakrirana

… podlegao batinama 1993

… grob nepoznat

… zadavljena i bačena u bunar 1991

Radi se o neslužbenom i djelomičnom popisu kojem nedostaje puno imena. Navodno je ubijenih civila 6.605, a branitelja 12.213. U ovom popisu je tek nekoliko djece od navodno ukupno 402. Naći ćete sve ubijene sinove Kate Šoljić. Naći ćete Blaga Zadru i Tomljanovića-Gavrana. Od 65 ubijenih stranih dragovoljaca naći ćete nekoliko, među njima našeg Francuza s Ovčare, Jean-Michel Nicoliera koji je dao najbolji opis što nam se dogodilo: “Klaonica, klaonica, klaonica…”.

A izrodi se ljube s “ubojicama 10-15 baba” umjesto da su u zatvoru zbog veleizdaje…

Autor:E-lustracija Hr/A.Š./Dnevno.hr