I dok se jutros zbrajaju štete sinoćnje poplave koja je pogodila Zagreb, razmišljamo o našim sugrađanima i sugrađankama koji su po drugi put u pola godine proživjeli teške trenutke ugrožavanja njihovih života i imovine
Moglo se, i trebalo se učiniti sve da do štete ovakvih razmjera ne dođe – a za to su postojali i planovi i novac i obećanja.
Još 2007. godine Zagrebački holding prodao je 300 milijuna eura obveznica na Londonskoj burzi, a Bandić je tvrdio kako će se znatan dio tog novca iskoristiti za „sanaciju vodovodnog i odvodnog sustava i izgradnju mreže u dijelovima u kojima nema vode“. U konačnici, gotovo polovica novca iskorištena je za kupovine zemljišta, a većina preostalog iznosa u tekuće poslove. U Vodoopskrbu i odvodnju uloženo je manje od 2% iznosa. Također, ogromne količine novca nepovoljnim su ugovorima prepuštena privatnim tvrtkama, poput slučaja Zagrebačkog pročistača otpadnih voda, umjesto da je Grad sam financirao izgradnju pročistača, a ostatak sredstava uložio u modernizaciju infrastrukture.
Rezultat je da čak 13 godina nakon ovog ogromnog zaduživanja u Zagrebu svako malo pucaju vodovodne cijevi i cijele gradske četvrti ostaje bez vode, a kanalizacija ne može podnijeti obilnije ljetno nevrijeme što rezultira poplavama stotina stanova i kuća.
Pretjerana izgradnja u podsljemenskoj zoni, krčenje šuma po obroncima Medvednice te općenito prenamjene zelenih površina na području cijelog Zagreba, dodatno otežavaju ovu situaciju opterečujući ionako neadekvatan sustav odvodnje.
Dosta je!