Željko Brguljan (Kotor, 1962.), hrvatski slikar, istraživač i publicist, po struci srednjoškolski nastavnik. Rodom Hrvat iz Crne Gore.
Životopis
Likovna djelatnost
Stvara cikluse slika (kolaž, kombinirana tehnika) inspirirane zavičajnom Bokom, Venecijom, Parizom, ratnim stradanjima, likovnim djelima velikih majstora, posebice Velazqueza, književnim djelima Quasimoda, Lorce i Calvina, te glazbenim djelima di Lassa, Pergolesia i drugih, a također radove koji kritički ukazuju na ekološko stanje svijeta.
Ostvario je 20-ak samostalnih izložbi. Skupno je izlagao na brojnim žiriranim izložbama, većinom u inozemstvu (SAD, Francuska, Italija, Švicarska, Argentina, Litva, Bugarska) te u Hrvatskoj i Crnoj Gori. Dobitnik je više nagrada na izložbama u SAD-u (Cornell Museum of Art, Delray Beach; Mason Murer Fine Art, Atlanta; Limner Gallery, Hudson; Berman Museum of Art, Collegeville). Radovi mu se nalaze u muzejima i galerijama (Plemet, Mondovi, Hudson, Kent, Zagreb, Trogir, Bjelovar, Perast…) te u privatnim zbirkama.
Zastupljen je u više knjiga o suvremenom kolažu te u tematskim katalozima i specijaliziranim časopisima. U izdanju HDLU-a objavljena mu je (2014.) likovna monografija autora Nikole Albanežea. Član je HDLU-a i američkog NCS-a
Publicistička djelatnost
Uz brojne članke s temama iz kulturne i pomorske baštine Boke Kotorske objavljene u znanstvenim zbornicima, godišnjacima i časopisima, autor je i sljedećih izdanja:
– Potreti bokeljskih jedrenjaka, Zagreb, 2006.;
– Crkva Rođenja Blažene Djevice Marije u Prčanju / Birth of the Blessed Virgin Mary Church in Prčanja, Prčanj – Zagreb, 2008.;
– Melita Bošnjak (u suautorstvu s T. Maroevićem), Zagreb, 2010.;
– Pomorstvo Boke kotorske na slikama Bazija Ivankovića / The Maritime Life of the Bay of Kotor in the Paintings of Bazi Ivancovich, Kotor – Zagreb, 2011.;
– Na granici mora i neba – Zbirka maritimnog slikarstva iz župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije u Prčanju / At the Border of Sea and Sky – The Collection of Marine Painting from the Parish Church of the Nativity of the Blessed Virgin Mary in Prčanj, Perast – Zagreb, 2015.
– Bokeljske teme, Zagreb, 2015.
Stručni je suradnik na izdanjima: Vjekoslav Parać (likovna monografija, autor I. Zidić), Zagreb, 2011.; Boka kotorska – od kampanela do kampanela (autor S. Prosperov Novak), Zagreb, 2011., Viktor Vida, sabrana djela I-II (priređivač B. Donat), Zagreb, 2012. i drugim.
Realizirani projekti
Doprinos prezentaciji bogate kulturno-povijesne baštine Boke kotorske dao je i kao koautor brojnih izložbi, među kojima:
– Boka kotorska u hrvatskom slikarstvu (s T. Maroevićem), Zagreb, Galerija Forum; Split, Palača Milessi; 1998.;
– Bokeljska mornarica i njeni kapetani (s J. Gjurovićem), Zagreb, Gliptoteka HAZU, 2006.;
– Slikarsko djelo B. Ivankovića (s N. Fisković), Zagreb, Gliptoteka HAZU, 2006.; Dubrovnik, Knežev dvor, 2007.;
– Iz povijesti Boke kotorske – Kravata u Bokelja (s N. Albanežeom), Padova, Santuario di San Leopoldo Mandić; Trst, Biblioteca Statale, Tivat, Galerija Buća-Luković, 2009.; Zagreb, Etnografski muzej, 2010.; Pula, Galerija HMI, 2012.; Rijeka, Gradska knjižnica, 2014.;
– Zavjetni darovi bokeljskih pomoraca (s A. Koprčina i M. Pejaković Vujošević), Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt, 2014
Izvor: hr.wikipedia.org
Autor prof. Željko Brguljan je kazao da je Boka uspjela opstati na granicama sukobljenih država i sukobljenih kultura, ali je unatoč tome uspijevala izgraditi i sačuvati znatno kulturno nasljeđe te je iznjedrila mnoge priznate književnike, kao što su Ida Verona i Ana Marija Marović. Ida je djelovala u Rumunjskoj, a Ana Marija Marović u Veneciji; prva je pisala na francuskom, a druga na talijanskom jeziku. „Obje su nosile u sebi one tipične bokeljske vrline koje su rezultirale predanim stvaralaštvom. Nije im bio zajednički samo književni rad nego su se obje bavile i slikarstvom i glazbom, što govori o njihovom svestranom talentu. Obje su bile posvećene i humanitarnom radu. Dugo su bile nepoznate u domovini, pa su i do danas nepravedno zanemarene, a osnovni uzrok tome što su sva svoja pjesnička i dramska djela napisale na nematernjem jeziku, na talijanskom i francuskom jeziku; tako nisu uspjele zauzeti ona mjesta u domaćoj književnosti, koja bi im po kvaliteti izraza pripadala“, kazao je Brguljan. On ističe da je mladost Ide bila ispunjena učenjem, radom i putovanjima, iako se o njezinom životu malo zna, čak je upitna i godina rođenja (1864.). Ida je zadnje dane svog života provela u Prčanju, gdje je 29. kolovoza 1925. i preminula.
„Veronina poetska filozofija je pesimistična, što je razumljivo ako uzmemo u obzir njen senzibilitet, pjesničke ambicije i društveni milje kojem je pripadala, a u kojem su se takve društvene preokupacije mogle prihvatiti samo kao predbračna ekstravagancija. Relativno kratak, ali stvaralaštvom izuzetno ispunjen život, autorica naglašava svojom tugom u pjesmi jedan dan filozofa. Kroz omiljeni motiv zalaska sunca, mlada pjesnikinja nam otkriva svoju opčinjenost smrću i prijevremenu svijest da je život ispunjen patnjom“, pojasnio je Brguljan.
Prof. dr. Cvijeta Pavlović naglasila je da je rad na knjizi poezije bio višemjesečni trud prepisivanja, dešifriranja i prevođenja Idine poezije.
„Ona je pjesnikinja naroda i pjesnikinja obitelji, osobito snažne sestrinske ljubavi. Čitati njezinu poeziju znači izdvojiti vrijeme za povezivanje simbola i alegorija, jer njezini su stihovi uspomene, ritmizacija, visoka koncentracija između izrečenoga i prikrivenoga. Divno je da o Idi Verona možemo govoriti upravo ovdje na Prčanju, koji je ona toliko voljela i koji je poetski opisivala kroz motive mirisa i zvukova mnoštva cvijeća i ptica. Njezini su stihovi usredotočeni, čitaju se polako“, naglasila je prof. dr. Pavlović.
Izvor: radiodux.me
http://www.radiodux.me/vijesti/drustvo/poezija-i-zivot-ide-verona
Željko Brguljan, Život i djelo Ide Verona = The life and work of Ida Verona, Izdanja Antibarbarus / Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore, 2017.
“Premda formativno i profesionalno ne pripada slikarskom cehu i premda nipošto ne slijedi neke aktualne likovne tendencije ili trendovske opcije, Željko Brguljan se opravdano sve više nameće pažnji kulturne javnosti i stručne publike kao zanimljiv autor domišljenih kompozicijskih sklopova i odvaganih ikoničkih rješenja (…) Dosad najodređeniju afirmaciju Brguljan je dobio u mjerodavno ispisanom i sustavno analitički vođenom monografskom tekstu Nikole Albanežea, koji je kolažistov opus stavio u odgovarajući kontekst povijesti odabrane tehnike i u primjereni duhovni obzor autora nostalgično vezanoga uz ambijent svojega odrastanja i shvaćanje ljepote kao postupne kristalizacije raznih slojeva nasljeđa.”, piše Tonko Maroević o Brguljanovom stvaralčkom radu, te dodaje: “Naime, nema dvojbe da Željko Brguljan ponajprije želi posvjedočiti svoju iskonsku (pupčanu, antejsku) vezanost uza zavičajnu sredinu obiteljskoga Prčanja, rodnog Kotora i čitave mitski sugestivne Boke Kotorske. Kao već iskorijenjeni i nostalgično prošlosti okrenuti domoljub obratio se mediju u kojemu je mogao najbolje afirmirati svoje viđenje i shvaćanje života i trajanja, svoju ljubav za krajolik i duhovnu auru kraja iz kojega potječe. Istina je, međutim, da je i nekim drugim ambijentima i drugim motivskim sklopovima posvećivao slične cikluse radova (primjerice pariškim vedutama, lorkinskim motivima i mnogim muzealnim povodima), ali sržnu dionicu Brguljanova kreativnog salda jamačno predstavlja domaća parcela, niska radova u kojima se najodlučnije manifestira zrcaljenje iskonskoga, sudbinskoga i opsesivno obavezujućega bokeškog zaljeva (…)”
Izvor: kgz.hr
Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=l46wfxQWOyM&t=2s