Značajan doprinos hrvatskoj historiografiji

Vlatka Dugački i Krešimir Regan dulje se vrijeme bave razmatranjem raznih aspekata hrvatske povijesti, a kao djelatnici Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, u svom se radu bave i leksikografijom i enciklopedistikom, u posljednje vrijeme podcjenjivanim humanističkim znanostima, i to u različitim područjima hrvatske povijesti. Kao rezultat njihova rada u jedinoj ustanovi te vrste u Hrvatskoj, stekli su tijekom godina dobar uvid u poznavanje starije i suvremene historiografske literature te pisanih, vizualnih i arheoloških izvora za područje suvremene Hrvatske od razdoblja prapovijesti do suvremene povijesti.

Nastojeći što bolje ostvariti zamišljeni cilj, uz svesrdnu i znalačku pomoć dvoje već provjerenih i vrlo kvalitetnih stručnjaka – Dubravke Rakoci kao likovne urednice i Tomislava Kaniškog kao kartografskog urednika – hrvatskom čitateljstvu podarili su djelo koje, realno govoreći, znatno nadmašuje sva izdanja nastala u posljednjih stotinjak godina iste ili vrlo slične tematike. Naime, riječ je o djelu naslovljenom ­Hrvatski povijesni atlas (drugo izdanje)s kojim putujemo kroz prošlost hrvatskih prostora od prapovijesti sve do današnjih dana. Knjiga je obogaćena vrijednim kartografskim i likovnim prilozima. Tako su, na više od 750 stranica, razumljivim i pitkim jezikom ispričali doista uzbudljivu povijest ovih prostora od vremena kada se Hrvati kao etnos na njima još ne spominju, preko razdoblja kada se hrvatski etnos učvršćuje na tom području, pa sve do trenutka jasna definiranja hrvatske nacije i ostvarenja suvremene hrvatske države. Tekst dosljedno prati karte i slike. Vlatka Dugački i Krešimir Regan znalački tumače određena povijesna pitanja predstavljena na kartama. A predstavljene karte plod su napora urednikâ da hrvatskoj čitalačkoj publici ne ponude potpuno nove i originalne uvide i tumačenja, a ne kopije ranijih hrvatskih kartografskih dostignuća. Sličan je slučaj i s doista velikim brojem objavljenih ilustracija. Djelo obiluje nizom dosad slabo poznatih ili posve nepoznatih ilustracija. Ističemo posljednji dio knjige, o urbanizmu i graditeljstvu, gdje, pored spomenutih likovnih priloga, nalazimo i pregledna rješenja urbanističkih izgleda pojedinih naselja, utvrda i gradova na području današnje Hrvatske, najvećim djelom utemeljena na znanstvenim istraživanjima urednika.

Interdisciplinarni pristup

Kombiniranjem historiografije, leksiko­grafije i enciklopedistike odnosno interdisciplinarnim pristupom i korištenjem raznih metoda, urednici su nam ponudili odlično koncipirano i sadržajno djelo. Može se ustanoviti da ide uz bok sličnim suvremenim djelima tog karaktera objavljenima u inozemstvu.

Izd. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Niz posebnih izdanja, Zagreb, 2018.

Knjiga se sastoji od osam poglavlja u kojima je sadržana ukupna spoznaja suvremene hrvatske historiografije i drugih srodnih, ponajprije humanističkih disciplina, o osam temeljnih aspekata hrvatske prošlosti. Vlatka Dugački i Krešimir Regan u prvom poglavlju, naslovljenu Povijesno-geografska osnova Republike Hrvatske, predstavljaju povijesno-geografsku sliku i mijene hrvatskog teritorija tijekom gotovo 1500 godina povijesti Hrvata na prostoru na kojem danas žive. Nakon predstavljanja dinamike geografske pozicije Hrvatske slijedi poglavlje Politička povijest, koje zauzima najveći prostor unutar rukopisa, a što je u skladu s težnjom da se težište prikaza hrvatske povijesti postavi primarno u politički kontekst sve od doba doseljenja pa do kraja Domovinskog rata. Kronološki poredavši razdoblja prostora na koje su se Hrvati doselili, autori razmatraju u prvom potpoglavlju razdoblje prapovijesti, ukazujući na kontinuirani razvitak ovih prostora do kraja mlađega željeznog doba. Potpoglavljem Hrvatski prostor u starom vijeku obuhvaćeno je otprilike razdoblje rimske vlasti i utjecaja. Znatno je složenije potpoglavlje Hrvatski prostor u srednjem vijeku, koje autori, u skladu s političkim pristupom, dijele na razdoblja kada su na hrvatske prostore utjecali različiti centri moći tadašnje Europe (Germani i Bizant, razdoblje dolaska i trajnog naseljavanja u novoj domovini, Hrvatska u doba narodnih vladara, u doba Arpadovića, Anžuvinaca, vladara iz različitih dinastija, te vladavina dinastije Jagelovića, kojom tradicionalno završava razdoblje hrvatskoga srednjeg vijeka). Kronološki se pregled nastavlja razdobljem novog vijeka (1527–1918). Zatim slijedi politički pregled suvremene hrvatske povijesti, koji počinje 1918. i traje do kraja Domovinskog rata: vrijeme između dva svjetska rata, socijalistička Jugoslavija, te doba neovisne Hrvatske. Zasebno poglavlje detaljan je, pisani i vizualni, prikaz ustroja Hrvatske tijekom povijesti naslovljen Upravno-teritorijalni ustroj Hrvatske kroz povijest, u kojem se donosi veći broj karata za razdoblje od sredine 10. stoljeća do 1996.

Politička i gospodarska povijest Hrvatske

Slijedi poglavlje Hrvatsko plemstvo o velikaškim odnosno magnatskim obiteljima i njihovim posjedima na hrvatskim prostorima od 13. do 18. stoljeća. U poglavlju Gospodarska povijest razmatra se razvitak ekonomije, tržišnoga gospodarstva, feudalnog ustroja na najvećem dijelu hrvatskog teritorija (Slavonija i Hrvatska) te komunalnog gospodarskog ustroja na teritoriju Istre i Dalmacije, pri čemu autori jasno ukazuju na različitosti dvaju gospodarskih sustava u teritorijalnim sastavnicama. Slijedi nekoliko poglavlja u kojima nas urednici vrlo argumentirano, utemeljeno na suvremenoj literaturi i poznatim vrelima, upoznaju s onim aspektima u povijesti Hrvatske koji se mogu povezati ne samo s političkom nego i (barem u najvažnijim segmentima) s gospodarskom povijesti. Riječ je o poglavlju Povijest medicine, doista odličnom, jasnom i preglednom prikazu razvitka medicine na hrvatskim prostorima od rimskog razdoblja do zdravstvenog sustava u suvremenoj Hrvatskoj; slijedi poglavlje Vjerska povijest, gdje se spojem kartografske i tekstualne prezentacije iznose podaci o konfesionalnoj slici Hrvatske, od njezina inkorporiranja u europsko latinsko društvo, a time i Katoličku crkvu, pa sve do teritorijalnog ustroja Katoličke crkve u suvremeno doba. Valja naglasiti da autori nisu zanemarili ukazati na vrlo složenu crkvenu i religijsku sliku Hrvatske, koja se iz stoljeća u stoljeće mijenjala, uglavnom iz vojno-političkih i migracijskih razloga, pa se stoga razmatra i ustroj židovske zajednice, grkokatoličke i pravoslavne crkve u Hrvatskoj tijekom povijesti.

Velikaški i plemićki posjedi na hrvatskom prostoru polovicom 16. stoljeća

Svi spomenuti aspekti koje urednici razmatraju u djelu dodatno su i znanstveno utemeljeno dopunjeni prikazom Kulturne povijesti, pri čemu su osobitu pozornost posvetili i danas vrlo aktualnom pitanju povijesti hrvatskog jezika, zatim pitanju obrazovanja te kulturnim ustanovama kao što su muzeji i galerije, počevši od prvih književnih djela i kulturnih ustanova od srednjeg vijeka sve do 20. stoljeća. Konačno, djelo sadržava i vrlo zanimljiva potpoglavlja o nacionalnoj baštini na prostoru Hrvatske od antike do historicističke baštine te ono o urbanizmu, fortifikaciji i stanovanju, gdje se razmatra stalno poboljšanje standarda stanovanja, utjecaj europskog urbanizma, ali i posebnosti koje su izrasle iz specifičnih političkih, gospodarskih, vojno-političkih i društvenih osobitosti tijekom povijesti na hrvatskim prostorima.

Hrvatska kao „civilizacijski most“

Lijepim stilom pisanja donesen – prihvatljivim stručnjacima, široj intelektualnoj publici i laicima – sadržaj knjige namijenjen je podjednako znanstvenoj i široj čitalačkoj publici, što izdanju pruža danas važnu tržišnu perspektivu, osobito s obzirom da hrvatska historiografija rijetko proizvodi djela takve znanstvene složenosti i ozbiljnosti. Poznavanjem relevantne literature, razumijevanjem vrela u njihovu prostoru i vremenu, ispravnim tumačenjem povijesne terminologije i objektivnim znanstvenim pristupom urednici su pokazali zavidno poznavanje povijesti Hrvatske i hrvatskog naroda od doseljenja na kontinentalno-mediteranski prostor Europe, uključivanja u njezinu civilizaciju, neprekidnog ratovanja na geostrateški važnom prostoru „vrata Europe“, ali i „civilizacijskog mosta“ koji je spajao Europu s Azijom, preko teških razdoblja osmanskih osvajanja, sve do teških triju ratova koji su Hrvatsku pogodili u 20. stoljeću, u rukopisu su autori povijesno logično te znanstveno utemeljeno pokazali visoku kvalificiranost za izvršenje svog znanstvenog zadatka te za prihvaćanje ­Hrvatskog povijesnog atlasa među ljubiteljima povijesti iz svih društvenih slojeva. Možemo se samo nadati da će knjiga naići na zaslužen odziv hrvatske čitalačke publike. Posebno treba istaknuti i osjećaj izdavača – Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža – iskazan razumijevanjem važnosti projekta u okviru kojeg je nastala knjiga, što se zrcali u vrlo ukusno i tehnički kvalitetnu izdanju. Riječ je o odličnu, preglednom historiografskom priručniku čiji početak i završetak nije tek politička događajnica već razmatranje niza, dosad marginaliziranih, aspekata hrvatske povijesti.