Ponadati je se, da ću jednog dana hodočastiti u tu bogomolju, te svoga Krista umiti, poljubiti… zagrliti!

Po našim zemaljskim majkama doneseni smo na svijet, naučeni sposobnostima koje su nam neophodne za svakodnevni život, za ovo fizičko-zemaljsko što nas okružuje, za ovaj svijet na kojemu jesmo. Po njihovim žrtvama i odricanjima, oblikovani u ovo što jesmo, to…

Ako zaista povjerujemo u laž da ga nema, onda nema ni pakla, a ako nema pakla, onda nema ni grijeha, a ako nema grijeha, tada je Kristova smrt na Križu uzaludna. I ne samo to. Tada Isusa Krista nazivamo lažljivcem, jer On govori o paklu koji je pripravljen đavlu i anđelima njegovim (Mt 25,41) i na više mjesta u Evanđeljima opisuje se Njegovo istjerivanje đavla iz čovjeka.

Što se dublje ulazi u okolnosti i činjenice vezane uz blaženog Alojzija, potvrđuje se ona sigurnost koju su vjernici očitovali u trenutku njegova pastirskoga služenja, njegova izvrgavanja sramoti, njegova sužanjstva i preminuća. Vjernička je to sigurnost, osjećaj za svetost koju Crkva živi kao svoj dodir i blizinu s Bogom što ne vara. Vjernički se puk nije dao zavarati tada niti ga se danas može prevariti. Iz dana u dan događaji potvrđuju da promicatelji neistine pokazuju svoje pravo lice i da laž nema trajnost.

Poznato je da su najveći sveci oni s najviše protivljenja, osporavanja. U tu skupinu ulazi i naš Blaženik, i njegova kanonizacija. Hoćemo li se obeshrabriti, bezutješno rastužiti, razbjesniti, uzvratiti sličnom mjerom? Nipošto! Mi smo narod svetaca i mučenika, suradnici Istine. Ne želimo ni na koji način postati suradnici Zloga. Želimo biti i ostati suradnici Boga Dobrote i Ljubavi. Naša je utjeha: Povijest Crkve, i nauk svetaca, piše: ‘Iskustvo nas uči da se nadati većem plodu ondje – gdje je mnogo protivština’ (sv. Ignacije Loyola).

  Mnogo se o Bl. Alojziju Steponcu piše i govori. Na vratima njegove kanonizacije, čitajući tisak koji k nama dođe, čudi me i pogađa stav pojedinaca. Odakle ta sljepoća na sve činjenice do današnjeg dana? Spontano mi dolaze riječi –…

Tvrd je ovo govor i tko ga može razumjeti. Dio je to Isusova govora na gori koji je mnoge zbunio, mnoge udaljio od Isusa, a samo mala skupina bila je spremna na novi izazov života. Isusove zapovijedi nisu nikada naredba…

Ove noći, dok ovo pišem opterećen sam velikim brigama i velikim kušnjama spram sebe i moje obitelji, ali nikad nisam bio svjesniji da samo Bog i Njegova volja jesu jedini ispravan put.

Oslonjenost na vodstvo blaženoga Alojzija malo-pomalo pročišćuje. On nije oprao ruke od života, od potreba ljudi; on je mnogima – evanđeoski rečeno – oprao noge u njihovim tjeskobama, unio sigurnost i pružio što je mogao. Stepinčevska ljubav, jer joj je izvor u Kristu, pročišćuje hrvatsko društvo.

Farizeji ga upitaše: „Kad će doći Kraljevstvo Božje?“ On im odgovori: „Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: ‘Evo ga ovdje!’ ili: ‘Eno ga ondje!’ Ta evo – Kraljevstvo je Božje među vama!“ (Lk 17,20-21) Božje Kraljevstvo…