Heroji su često inspiracija mladim naraštajima i uzor su im u pogledima na svijet. Razne su vrste herojstva, od one Makismiliana Kolbea do one Nikole Šubića Zrinskog. Uvijek su se tražili junaci koje je trebalo učiniti vječnima. Svako vrijeme traži svoje junake i teško ih je uspoređivati. Ipak, borba za Vukovar uspoređuje se s bitkom kod Termopila, onom kod Perzijskih vrata, Alamom ili s bitkom za Staljingrad.
Najpoznatiji lakonski izraz vezan uz bitku je onaj kada je Leonida kao odgovor na perzijski poziv na predaju oružja odgovorio „Molon labe!“, odnosno „Dođi i uzmi ga!“ Ivan Anđelić – Doktor je bio, recimo, puno plastičniji u odgovoru na isti poziv kakav je onomad primio Leonida.
Naime, početkom listopada 1991. imenom i prezimenom ga je ratni zločinac Šljivančanin pozvao na predaju. Rekao je preko megafona: “Ivane Anđeliću – Doktore ja sam profesionalni vojnik, oficir, danima pratimo vaš rad, nemate teoretske šanse. Izađite s podignutim rukama, odložite naoružanje, bit će vam suđeno po jugoslavenskom zakonu. Mnogi će spasiti glavu, ali, na žalost, mnogi će platiti glavom”.
Doktor mu je preko motorole odgovorio: “Profesionalni vojniče, oficire, je*** ti mater četničku! Moje ime i prezime znaš, a ti se predstavljaš kao profesionalni vojnik, oficir. Što se ti ne predstaviš? Kad te ubijemo podignut ćemo spomenik neznanom junaku. Pakuj tu čergu i u tri pi**e materine preko Dunava!”
No teško je uspoređivati, a nipošto pravedno poistovjećivati Vukovar s bilo kojom bitkom. Iako je možda bitka kod Termopila uzor herojstva po broju filmskih ostvarenja na tu temu, ona ipak to ne može biti više od Vukovara. Kod Termopila nije bilo žena i djece, opsada nije trajala tri mjeseca, nije se borilo u svojim domovima.
Naposlijetku, kod Termopila su bili profesionalno obučeni vojnici, a ne pekari, stolari, radnici Borova i Vuteksa s lovačkim puškama i par aviona za usjev, koji su se trebali suočiti s trećom najjačom oružanom silom u Europi i najmodernijom tehnikom i gdje je odnos snaga bio 30:1 (a poznato je kako je prema vojnoj strategiji potrebno 3:1 za ovladavanje nekim prostorom).
Kod Termopila nije nedostajalo oružja, Vukovar ga nije imao. No zato Vukovar i jest velik i zato nadvisuje sve bitke iz europske i svjetske prošlosti. U svim tim bitkama bilo je odlučnosti i prkosa, ali od strane profesionalne vojske kojoj je hrabrost i prkos i domoljubni osjećaj bio dovoljan, jer im je sve ostalo u nekoj mjeri bilo osigurano. No kako se boriti bez ičega? Za Vukovar tražilo se više, tražilo se sve to i umijeće ratovanja, koje još današnje vojne akademije nisu uspjele do kraja razumjeti.
Bio sam spreman poginuti za svoju domovinu. I da treba sve bih ponovio – kaže Doktor.
– prema tekstu Hrvoja Lončarevića “Mitska bitka za Vukovar” –