Prije deset dana jedan je, eritreski pastor imenom Gabrijel, ispričao svoje uznemirujuće svjedočanstvo o mukama koje je prošao kad je završio u zatvoru zbog svoje kršćanske vjere. Prvi je puta uhićen 1998. godine i tada je u zatvoru proveo mjesec dana. Slijedeći su ga puta osudili na šest mjeseci, ali je bez nekog objašnjenja iza rešetaka proveo tri godine.
Svim zatvorenicima su davali nešto malo hrane svakih 18 sati. Onako neuhranjeni i slabi, svejedno su bili prisiljeni odlaziti na težak rad. Morali su čekićima razbijati kamenje što je pastor opisao kao „pucanje leđa“. Za kršćane nije bilo nikakve medicinske pomoći, ako se razbole zbog teškoga rada.
Poput drugih kršćanskih zatvorenika i on je jedno vrijeme (dva tjedna) proveo i samici u metalnom kontejneru gdje su temperature bile nesnosno visoke po dana, a niske po noći. Molio je stražare da mu daju nešto za ublažavanje bolova koji su bili posljedica neljudskih životnih uvijeta u toj metalnoj grobnici, ali su odbili.
Jednom ga je prigodom upravitelj zatvora zavezao, te pred 230 drugih zatvorenika lupao sat vremena štapom po glavi „da ih uplaši“. Kasnije mu je, dok se oporavljao od rana, prišla jedna medicinska sestra i molila ga da se odrekne svoje kršćanske vjere, barem tu dok je u zatvoru, da ga prestanu premlaćivati. Ona je to učinila u dobroj namjeri, ali Gabrijel se nije želio odreći vjere u Onoga tko je svoj život položio za njega.
U daljnjem razgovoru opisuje kako se sjeća i primjera dvojice obraćenih kršćana koji su uhvaćeni i u zatvoru premlaćivati te polijevani hladnom vodom po noći (kada je i inače jako hladno). To je trajalo tri dana nakon čega su stražari odustali, pustili su ih na slobodu govoreći kako „ne mogu zaustaviti tu stvar sa kršćanstvom“.
Biblije su bile zabranjene i svatko kod kojega je nađena morao je ili u kontejner ili na premlaćivanje. Zato su zatvorenici između sebe podijelili Sveto pismo na manje dijelove koji se lakše mogu sakriti. Gabrijel je dobio knjigu Otkrivenja.
Opisuje i svoju borbu sa vjerom. U tim uvjetima svačija vjera biva kušana no kroz čitanje Biblije i dnevne molitve „u glavi vam nešto klikne i na dobrom ste putu“.
Nakon što je pušten iz zatvora, saznao je da ga ponovo žele uhvatiti te je pobjegao u Australiju.
U Eritreji na vlasti je diktatura, a to automatski znači paranoju prema svemu što je drugačije od državne svjetovne propagande, a to opet, jednako automatski, znači da će kršćanstvo biti vrlo visoko na listi nepoželjnih ideologija. Kršćani u Eritreji trpe već jedno vrijeme i kako stvari stoje neće se ništa promjeniti. Pomozimo im svojim zagovornim molitvama, a sveti Andrija Kim, korejski mučenik kojega danas slavimo, neka im bude zagovornik.