Srce veće od tuge
Poželim nekad da sam pjesnik: kroz stih izraziti svoju bol. Voljela bih da nisam sama: s drugim sjesti za jedan stol.
Advent u Boki
Molitva Gospojini Zadahtale zore nad samostanskim barkama sveta Benedikta. Jednoć usnula Gospojina u azurnim plaštima samouka slikara samoći traveja sveta Tripuna. O, Mati. Ružo rumena, prosvijetli srca ljudi s mora. Probudi ih u neka nova svitanja…
Mislili su da ćemo ćutjeti o tome…
…. probijam se kroz zamagljena sjećanja. Sijevaju šamari studeni. Zaleđeni put. Otkucaji sna. Rastjerana djeca. Nesretna ostaju po kazni, u ćošku prvih razreda. Bez igre, i crvena potpisa Učitelja u raspalom bukvaru od sto dinara. Ne’ko je jednom do’šo, začarao…
Zagorju mojemu
Ti si najljepši trnac pri nas h cvetju i h sadu i zemlja z jaguci h vuletje i zemlja puna kupin i vruča zemlja h hladu.
Ubili smo prometeja
Predstavljam vam zbirku poezije pjesnika Marka Pisarevića. Nastavljam tako niz predstavljanja s pozivom da pošaljete svoje poetske uratke. Objavit ću one koji se uklapaju u misiju stranice. Iako ovih devetnaest pjesama obiluje mnogim originalnim slikama i misaonim formama, po subjektivnoj…
Adrijanove pjesme
Večera Kad te bliski pozovu na večeru onda ti daju sve što imaju. Bude ugodno vrijeme među njima. Kad ih ugostiš i ti njima daš najviše što imaš. Kako ti sad zvuče riječi: „Uzmite i jedite od ovoga svi….
Nad dubokim obzorjima juga
Nad dubokim obzorjima juga, zarumenjene večeri. Spokojne ure umiruju more šapatom duboko tonući u san.